Bijeg od terora sa sjevera
17. ožujka 2014Laraba Ahmed Karwu sjedi u svom uredu i opušteno gleda film na svom laptopu. Izvan njegovog ureda bruji generator. Karwu je zapravo uposlenik Ureda za zaštitu od katastrofa SEMA i u saveznoj državi Gombe je zadužen za izbjeglice koje tu stižu. Karwu trenutno nema mnogo posla, ali ne zato jer izbjeglica nema, nego zato jer su izbjeglice koje tamo stižu, porijeklom otud. "Kada se vrate znaju sami komu se moraju obratiti, ovdje im je rodbina, dobro su povezani. Nisu bespomoćni", kaže on.
Bijeg pred užasima
Ljudi o kojima Karwu govori su izbjegli pred islamističkom terorističkom organizacijom Boko Haram, i to uglavnom iz sjeveroistočnih saveznih država Borno, Adamawa i Yobe, u kojima je nigerijska vlada u svibnju 2013. proglasila izvanredno stanje. Nekoliko tisuća osoba je palo kao žrtve tog terora, preko 300.000 je iz kriznih područja izbjeglo u ostale dijelove Nigerije otkako je proglašeno izvanredno stanje. I upravo u trenutku dok Karwa objašnjava kako izbjeglice dolaze u malim grupama, u ured ulazi jedan djelatnik SEMA-e i svjedoči o tomu kako je u jedno susjedno selo jučer na kamionima pristiglo više od 200 izbjeglica.
Zajednica sama sebi pomaže
U selu Yamaltu Deba, u blizini granice sa saveznom državom Borno nalazimo jednu obitelj koja je primila već više od 40 izbjeglica. Ispod jednog drveta sjede žene i djeca, izmučenog izgleda. Neki od njih su dio obitelji vlasnika kuće Omara Isaha, ostali su stranci koji jednostavno nisu znali kuda. "Već ćemo se nekako snaći i podijelit ćemo jelo s izbjeglicama. Svi se ovdje pomažemo - i susjedi i prijatelji. To je u našoj zajednici tradicija. Kada se ovako nešto dogodi, mi se međusobno pomažemo", govori Isah.
Izbjeglice ovise o pomoći. Iza sebe su ostavili sve i dobrim dijelom su traumatizirani. "Ljudi žive u vječitom strahu od mogućih novih napada", govori Tijani Hussein koji svjedoči o tomu da su u susjednom selu do njegovog, pripadnici Boko Harama pobili 43-oje djece dok su spavali. "Nema mira. Nikad ne znaš kada će te teror posjetiti".
Socijalna katastrofa
Amina Alhaji Ali je jedna od onih koji se ne usuđuju vratiti kućama. 23-godišnjakinja je svega dva dana uoči bijega rodila dijete. Sad je ovdje i na zna kako dalje. "Meni je potpuno svejedno gdje živim. Važno mi je samo da moj sin odrasta u miru", kaže mlada majka. Porast broja izbjeglica ne osjeća se samo u rubnim područjima, nego i u većim gradovima Nigerije. To, prema mišljenju Hildegard Behrendt-Kigozi, voditeljice podružnice Zaklade Konrad Adenauer u nigerijskoj prijestolnici Abuji, stvara dodatne probleme. "Kada tolika masa ljudi dođe u gradove, koji su ionako prenapučeni i ne nude nikakvo zaposlenje, dolazi do socijalnih napetosti", kaže Behrendt-Kigozi za Deutsche Welle. Ona računa s porastom kriminaliteta u većim gradovima.
U međuvremenu su u selo Yamaltu Deba pristigli djelatnici SEMA-e kako bi ispitali situaciju na terenu i nabavili potrebnu hranu, smještaj i lijekove za izbjeglice koje svakog dana bježe od terora na sjeveru.