Bijes letonskih Rusa bez putovnice

Na Centralnom trgu u Rigi nikoga nije briga jeste li Letonac ili Rus. Prodavačica cvijeća Ineta govori letonski, njezina mušterija Alla odgovara na ruskom. "Pijaca", kažu one, ima svoj jezik.

"Kako izlazimo na kraj jedni s drugima. Najnormalnije. Tu nema ničeg neobičnog. Zbog čega ne bismo trebali izlaziti na kraj jedni s drugima. I oni su ovdje rođeni i odrasli", kaže Ineta. Alla joj priskače u pomoć: "Ovdje na tržnici jezik nije tako važan, pijaca ima svoj jezik i svoja pravila. Ja čak volim kad se ovdje na tržnici govori letonski. Ali nemam osjećaj da me netko hoće preodgojiti."

Alla Berezovska ima 50 godina. Kao mala djevojčica je iz Rusije a roditeljima došla u Rigu. Alla se borila za letonsku neovisnost i otcjepljenje od Rusije. No, letonsko državljanstvo nije nikada uzela. "Znate, tijekom posljednjih 20 godina od ostvarenja neovisnosti, namnožile su se uvrede, iako smo ih mi podržavali. Počeli su nam govoriti da smo nitko i ništa, da smo stranci. Zapravo bismo morali još jednom početi od početka!"

Packa od UN-a

Alla Berezovska je jedna od 300.000 tzv. "negrađanki" Letonije. Niti smije izaći na izbore, niti obavljati javne funkcije, niti raditi za policiju ili vatrogasce. "U zemlji su se, jedan pored drugog, iskristalizirala dva paralelna svijeta, odnosno društva: letonsko i rusko. Ali ne smije se dogoditi da nas Letonci uče i da nam određuju na kojem jeziku trebaju govoriti naša djeca i koje praznike smiju slaviti, a koje ne. Alla Berezovska bi morala polagati ispit iz jezika i povijesti kako bi dobila letonsko državljanstvo. Na ispitu bi, smatra, bila i njezina lojalnost. Test za dobijanje državljanstva neće, kaže, polagati - iz principa.

UN je Letoniji uputio službenu kritiku i optužio je za nedostatak volje za integracijom Rusa. Jer iako svaki treći stanovnik Letonije govori ruski službeni je jezik samo letonski. A sada bi se i u školi trebala ukinuti nastava na ruskom.

Postsovjetski način razmišljanja

Ilmars Latkovskis je šef Parlamentarne komisije koja se bavi pitanjem državljanstva i utvrđuje pravila za njegovo dobijanje. On ne shvaća ni kritiku UN-a niti bijes ruske manjine. "Ima Rusa koji su jako dobro integrirani i koji su nam lojalni. Ali ima i onih koji su još uvijek zarobljeni u post-sovjetskom načinu razmišljanja. Oni još uvijek vjeruju da su došli kao osloboditelji ili okupatori. Tako se osjećaju i tako odgajaju svoju djecu", smatra ovaj zastupnik iz redova Nacionalnog saveza.

Tako misli i većina u zemlji. Među ostalima i Ineta, prodavačica cvijeća. O diskriminaciji ne želi ni čuti. "Ne mogu shvatiti da se netko zbog toga može osjećati diskriminiranim. Šta im sve to znači? Dobro, ne smiju glasovati. Ali, to je sve."

"Negrađani" se polako organiziraju

Ima i onih koji ne mogu glasovati, a nisu ni Letonci niti Rusi - oni se zovu "Letlanđanima" i mnogi od njih uzimaju rusku putovnicu. Vladu u dalekoj Moskvi to veseli. Alexander Gaponenko odavno ima dvije osobne karte. On je glasnogovornik radikalne struje letonskih "negrađana". Gaponenkovljevu propagandu i njegov nastup prati muzička podloga ratobornih marševa. On govori o "etničkoj hihijerarhiji" u Letoniji, od koje se neletonska manjina mora braniti. Ruska nacija se, kaže on, mora ujediniti.

Gaponenku međutim do sada nije baš uspijevalo raspaliti strasti. Na središnjem trgu u Rigi njegove parole izazivaju odmahivanje glavom i negativne reakcije, neovisno o jeziku kojim govore prolaznici. Jedna prosvjedna akcija koja je nedavno trebala biti održana je zabranjena, jer su sudovi procijenili da se radi o "sigurnosnom riziku".

U Letoniji žive i osobe poput Nijonile Kuharthuk. Ona je rođena u Ukrajini, ali već desetljećima živi u Letoniji. Nakon 20 godina života sa statusom "negrađanke" donijela je odluku da položi ispit za dobijanje letonskog državljanstva. "Ta odluka motivirana a je događajima u mojoj domovini - Ukrajini. Ne želim da me Putin štiti. Ne želim da mi se on jednog dana ovdje pojavi, kako bi pritekao u pomoć grupi od 300.000 'negrađana' u Letoniji", kaže ona.