Déjà vu za aktiviste iz Ukrajine

U Bjelorusiji ne prestaju protesti nakon predsjedničkih izbora u nedjelju. Policija ih pokušava brutalno ugušiti. Promatrači već povlače paralele s protestima na Majdanu u Kijevu prije više od šest godina, koji su na koncu doveli do promjene vlasti i politike u Ukrajini. Sudionici tadašnjeg prosvjednog pokreta vide razlike, ali i sličnosti s aktualnim događanjima u Bjelorusiji.

„Zbivanja u Bjelorusiji, gdje se gumenim mecima gađa glave ljudi, gdje se kombi s uhićenim osobama zaleti u gomilu ljudi, sve to budi gorke uspomene", kaže Oleksandra Matvijčuk iz Inicijative Euromaidan-SOS, organizacije civilnog društva koja je u zimi 2013./2014. tijekom prosvjeda na Majdanu pomagala žrtvama. "Ta primjena sile je ilegalna i mora se odmah istražiti od strane međunarodne zajednice, kako bjeloruski sigurnosni službenici ne bi ostali nekažnjeni“, naglašava ona za DW.

Međusobna podrška

Matvijčuk je s oko stotinu drugih aktivista u ponedjeljak navečer došla ispred bjeloruskog veleposlanstva u ukrajinskom glavnom gradu Kijevu, kako bi podržala ljude u susjednoj Bjelorusiji koji su izašli na ulice. U toj akciji solidarnosti sudjelovali su aktivisti civilnog društva, političari, bjeloruski migranti i dragovoljci koji se na istoku Ukrajine bore protiv separatista. Oni su pozvali bjeloruske vlasti da prekinu s nasiljem nad vlastitim stanovništvom.

Bjeloruski aktivisti bi što prije trebali konzultirati Vijeće Europe, kako bi ono nadziralo prosvjede i kršenje ljudskih prava, tvrde njihovi ukrajinski simpatizeri. Pogrešno bi bilo čekati na to da se naknadno skupljaju informacije i pokreću istrage, dodaju oni i napominju da bi bjeloruski aktivisti trebali brzo djelovati kako bi se spriječilo još više nasilja. „To nam je tijekom Majdana pomoglo da ograničimo grube prekršaje“, priča Matvijčuk iz vlastitog iskustva.

Ukrajinci bi se, smatra ona, sad trebali solidarizirati s Bjelorusima i podržati njihovo pravo na poštene izbore. Zato što su i Bjelorusi svojedobno podržali Ukrajince na Majdanu, a onda i branili teritorijalni integritet Ukrajine u Donbasu, podsjeća naša sugovornica. Tijekom demonstracija u Kijevu 2014. bjeloruski novinar Mihail Šisnevskij je bio je jedna od prvih žrtava nakon što je iz vatrenog oružja pucano na prosvjednike.

Bude se uspomene

I kod odvjetnice Jevgenije Sakrevske aktualna događanja u Minsku bude uspomene. Ona pred sudom zastupa ljude koji su bili žrtve policijskog nasilja na kijevskom Majdanu. "Noćni video-streamovi iz Bjelorusije su kao Déjà vu, i to u dvostrukom smislu", napisala je ona na Facebooku. Pritom s jedne strane misli na noć u studenom 2013. kada su sigurnosne snage razbile demonstracije protiv tadašnjeg ukrajinskog vodstva. Prosvjedovalo se zato što je Minsk otkazao Sporazum o pridruživanju između EU-a i Ukrajine. S druge strane, sjeća se i godine 2010. kada su, također nakon izbora, u bjeloruskom glavnom gradu Minsku pretučeni demonstranti.

Ukrajinski aktivist Pavlo Sidorenko, voditelj inicijative "Žrtve na Majdanu“, i sam je bio ozlijeđen tijekom prosvjeda na kijevskom središnjem trgu. On podržava demonstracije u Bjelorusiji, ali ne vjeruje da prosvjednici imaju ikakve šanse. „Proživljavam Déjà vu", kaže i on te naglašava da bjeloruskim prosvjednicima itekako želi uspjeh. Ali i napominje da će Lukašenko vjerojatno ostati na vlasti obzirom da nema nikakve koordinacije između različitih oporbenih snaga u Bjelorusiji.

Bez uvjerenja, bez organizacije

Sidorenko smatra da sami Bjelorusi nisu baš pretjerano uvjereni u uspjeh protesta. I loše su organizirani, previše loše da bi uspjeli svrgnuti Lukašenka s vlasti nakon 26 godina na čelu države, dodaje on. "Majdan je bio poput mravinjaka, gdje je svatko radio svoj posao, u skladu sa svojim mogućnostima. Imali smo jedan cilj, vladalo je apsolutno uvjerenje da su promjene potrebne. Neki su čuvali stražu, drugi su se brinuli oko ozlijeđenih, netko je donosio ogrjev, a drugi su opet pred sudom branili uhićene", prisjeća se Sidorenko.

Lukašenko tvrdi da iza prosvjeda u Bjelorusiji stoje „oni koji povlače konce“ iz inozemstva, i to iz Češke, Poljske, Ukrajine i drugih zemalja. Sidorenko to smatra glupošću. „Takvu pobunu društva ne može se organizirati umjetno. Ili je ima ili nema."

Protesti na Majdanu tijekom zime 2013., odnosno 2014. i sadašnji prosvjedi u Bjelorusiji su slični, smatra i bjeloruska novinarka Jelena Litvinova. U razgovoru za DW ona kaže da su Ukrajinci, baš kao i sad Bjelorusi, demonstrirali za slobodne izbore, a ne za neku konkretnu osobu ili kandidata.

Litvinova ipak vidi i jednu jasnu razliku između tadašnji i sadašnjih demonstracija: protesti u Ukrajini su se proširili iz Kijeva. Na njima su sudjelovali milijuni ljudi. Prosvjedi su se širili iz glavnog grada na područje cijele zemlje. U Bjelorusiji je situacija obrnuta. „Demonstracije su započele u regijama, a upravo taj faktor bjeloruska državna sila nije imala u vidu.“

Litvinova vidi dva scenarija za Bjelorusiju: ili će Lukašenko prihvatiti da građani ne priznaju izbore kao legitimne i da u zemlji postoje i drugačija mišljenja od njegovih – ili će on još više pojačati represiju.

"Nema povratka. Lukašenko je imao šansu sačuvati vlastiti obraz i ne progoniti aktiviste. U tom slučaju ne bi vladalo totalno nepovjerenje u pogledu izbornih rezultata. 80 posto glasova za njega, to je jednostavno previše kad vidite koliko je ljudi na ulici“, kaže novinarka. Ona je uvjerena da se Bjelorusija nalazi pred promjenama. Pitanje je samo – u kojem smjeru će se stvari mijenjati.