Bjelorusija: suzdržanost je ispravna

U zapadnoj Europi na početku nitko nije računao s tim da će protesti u Belorusiji biti tako masovni. Nakon nekoliko dana je jasno da je u tijeku revolucija. Povjesničar i stručnjak za istočnu Europu Karl Schlegel priča o „nastanku nacije“. On kaže da je to „veličanstveni europski trenutak, kojem u Njemačkoj poklanjaju premalo pažnje“. Iz solidarnosti s američkim pokretom „Black Lives Matter" tisuće ljudi je u Njemačkoj izašlo na ulice, a sada Nijemci ostaju kod kuće.  I zaista, u Berlinu se danima okupljaju samo ljudi koji su najčešće i sami podrijetlom iz Bjelorusije, ne više od njih stotinjak.

Politika pokazuje solidarnost - i suzdržanost

Val solidarnosti na njemačkim ulicama je izostao, ali se polako javljaju nemački političari. Predsjednik Frank-Walter Steinmeier uputio je video-poruku Bjelorusima: „Ljudi te napaćene ali ponosne zemlje zaslužuju našu solidarnost i podršku“, rekao je savezni predsednik, a nakon toga se obratio izravno bjeloruskom predsjedniku Lukašenku, apelirajući na njega da ne inzistira na primjeni sile već na dijalogu. Isto tako Steinmeier se obratio bjeloruskoj vojsci: „Ne trebate se primjenom sile ogriješite nad vlastitim narodom“.

Nemačka kancelarka Angela Merkel se oglasila preko svog glasnogovornika Steffena Seiberta, ona se tako obratila sudionicima protesta: „Ti ljudi bi trebali znati da je Europa na njihovoj strani i da pažljivo promatra kako se odnosi prema njima“. Seibert je potvrdio da su njemačka Vlada i oporbena bjeloruska političarka Tihanovskaja uspostavili kontakt, ali nije naveo detalje „jer to ne služi cijeloj stvari“.

Samo bez miješanja...

Olga Drindova, stručnjakinja berlinske Zaklade znanost i politika kaže: „Ja nikako ne bih savjetovala aktivno miješanje Europske unije u ovom trenutku“. Ona smatra da sve strane moraju omogućiti zemlji da samostalno oblikuje proces. „Na protestima se jedva vide europske zastave, to je prije svega bjeloruska revolucija“, kaže politologinja i dodaje da su glavni zahtjevi ljudi koji protestiraju slobodni izbori, pa je zato i moralna podrška Zapada vrlo važna.

„Ljudi koji su na ulicama u Minsku za sada nemaju geopolitiku na svom dnevnom redu“, smatra Jörg Forbrig, stručnjak za istočnu Europu think-tanka „Njemački Maršalov fond“. „Ne radi se o pitanju Europa ili Rusija – oni jednostavno žele da se njihova država prema njima odnosi razumno. Brza preorijentacija ili novi pravac zemlje između Istoka i Zapada bio bi kontraproduktivan“. 

1989. samo donekle slična

Svi sugovornici naglašavaju da je teško predvidjeti u kojem smjeru vodi dinamika događaja. Forbrig smatra da je pogrešno uspoređivati događaje u Belorusiji s revolucijom u Ukrajini 2014. ili s istočnoeuropskim revolucijama 1989. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća postojala je prema njemu „potpuno drugačija geopolitička situacija“ , ali je drugačija i sadašnja uloga Sjedinjenih Američkih Država: „Ovaj put je SAD odsutan, a Europska unija relativno brzo reagira“. On pritom misli na sastanak ministara vanjskih poslova EU-a nekoliko dana nakon bjeloruskih izbora i organiziranje posebnog sastaka na vrhu EU na kojem će biti riječi o Bjelorusiji. Forbrig kaže da su Amerikanci okupirani tamošnjom predizbornom kampanjom za predsjedničke izbore.

Međutim, u samoj Bjelorusiji su po mišljenju ovog njemačkog politologa događaji slični onima iz 1989: „Sedmog listopada 1989. Istočna Nemačka je slavila 40 godina postojanja, a samo tjedan dana kasnije Honecker je bio prošlost“, sjeća se Forbrig ostavke šefa države i partije u bivšem DDR-u.

Na vidiku kraj diktature

„Sada je odlučujuće što će napraviti Putin“, kaže Wolfgang Thierse, bivši predsjednik Bundestaga i nekadašnji istočnonjemački disident. „Hoće li podržati Lukašenka ili će posjedovati mudrost i inteligenciju Gorbačova i reći – ovo nema smisla, moramo pustiti tu zemlju, moramo omogućiti demokraciju, a time i novo partnerstvo između Bjelorusije i Rusije“. Karl Schlegel se boji da se u Bjelorusiji može „dogoditi nešto strašno“. On vjeruje da je Vladimir Putin odlučan da ide do kraja a „mi nismo spremni za takvo nešto“. Politolog Forbrig se ne slaže s tim. On ne misli da će Rusija posegnuti za rješenjima kao što je vojna intervencija: „Rusija će na drugačije načine pokušavati zadržati utjcaj u Bjelorusiji. Na primjer, prilikom izbora budućeg potencijalnog nasljednika Lukašenka".

Stručnjaci smatraju da je iskustvo ruske agresije posljednjih godina stavilo SAD i EU pred istu dilemu. U načelu se zna da Rusija koristi svoj utjecaj u Bjelorusiji da bi na koncu od toga imala koristi. Zato Njemačka ne želi preuzeti aktivniju ulogu. Bjelorusi bi, poručuje se, trebali odlučiti sami. Izgleda da su već odlučili – naime da ne žele ostati posljednja komunistička diktatura Europe.