Blagostanje je nešto više od gospodarskog rasta

Njemačka je u godini 2011. privredila oko 2 bilijuna i 570 milijardi eura - što je opet bilo barem nešto više nego u godini prije toga. To je utvrdio njemački Statistički ured prema informacijama iz svih poduzeća, gospodarskih komora i udruga. Ali što ta brojka uopće govori o zadovoljstvu stanovnika Njemačke?

To je pitanje na koje već pune dvije godine odgovor pokušava naći radna skupina Njemačkog parlamenta. Poslovni rezultat jednog Telekoma, Siemensa ili Daimlera tek je donekle povezan sa blagostanjem i nije lako pronaći odgovor, kako uopće izmjeriti stupanj realnog blagostanja. Povod za ovo istraživanje su ispitivanja javnog mnijenja u kojima se uvijek iznova čuje kako "oni gore uopće više ne znaju, što su naše brige i nevolje."

Ova financijska kriza i sve veća provalija između bogatih i siromašnih su dodatni argument kako u čitavom sustavu nešto nije u redu. Da li je gospodarski rast pod svaku cijenu jamstvo za buduće blagostanje? Od prosinca 2011. 34 zastupnica i zastupnika njemačkog parlamenta pokušava naći odgovor. Na čelu radne skupine su Daniela Kolbe iz Socijaldemokratske stranke i Matthias Zimmer iz redova kršćanskih demokrata, ali su u grupi zastupljeni zastupnici svih parlamentarnih stranaka.

"Bruto-nacionalna sreća"

Usprkos stranačkoj raznolikosti, Daniela Kolbe u razgovoru za DW svjedoči kako su svi suglasni da sam gospodarski rast još ništa ne govori o blagostanju - ili nevoljama jednog društva. Zapravo je potrebno stvoriti novu metodu kojom bi se mjerilo blagostanje i Njemačka nije nipošto jedina u tom nastojanju. Budistička kraljevina Butan određuje blagostanje zemlje "srećom njenih građana" i čak objavljuje "bruto-nacionalnu sreću".

Pravo na sreću se smatra najvišim ciljem državne uprave, ali što god da to značilo i kako se to mjerilo, ipak ne treba očekivati da se tako nešto uvede i u Njemačku. Ipak, Daniela Kolbe govori i o zemljama poput Ekvadora, Bolivije ili čak Velike Britanije koje također zanima zadovoljstvo njenih građana. Tako britanska vlada pokušava putem "ispitivanja sreće" utvrditi, što njene građane čini "imućnim i zadovoljnim".

Naravno, i u Njemačkoj ima pregršt ispitivanja najrazličitijih vrsta, a analiza njemačkog Instituta za gospodarska istraživanja (DIW) ističe sljedeće elemente koje građani smatraju važnim za vlastito blagostanje: pristup dobroj zdravstvenoj skrbi, socijalni kontakti kojima se sudjeluje u društvenom životu, besplatna i doživotna mogućnost obrazovanja i kvalitetan posao. Pri tomu teže životu koji će njegovati okoliš i stvarati trajne vrijednosti kako bi i buduće generacije imale priliku uživati u blagostanju.

"Ako pogledamo te ekološke aspekte, onda vidimo da neke stvari koje smatramo dijelom blagostanja, imaju veoma visoku cijenu", objašnjava predsjednica radne skupine Bundestaga, Daniela Kolbe. Ali tu cijenu trenutno ne plaćaju Nijemci, nego ljudi u drugim zemljama naše planete ili pak oni koji još nisu niti rođeni.

Politika može odlučiti nešto sasvim drugačije

Ali ako niti za Nijemce blagostanje ne znači voziti najveći i najskuplji auto, odlaziti i na treći godišnji odmor u godini ili stalno dobivati povišicu, onda i politika ima mogućnost drugačije definirati život u budućnosti. Radna skupina o "gospodarskom rastu, blagostanju i kvaliteti života" - kako je službeno ime te komisije, već se složila oko nekih konkretnih ciljeva kojima će se težiti. Gospodarski sustav, prije svega uvjeti rada onih koji su zaposleni, moraju se više prilagoditi potrebama ljudi.

To znači da se rad mora više cijeniti i da se zaposlenike mora bolje zaštititi, ali i da se otvori prostor kako rad i posao više ne bi zauzimali tako središnje mjesto kao što je to sad slučaj. "Nikad nećemo moći zaustaviti tu vječitu trku za radom i zaradom, ali mora biti moguće da postoje razdoblja u kojima se manje radi kako bi se dodatno školovalo ili da bi se skrbilo o djeci i roditeljima kojima je potrebna njega", smatra ova političarka.

Radna skupina sastavljena od predstavnika svih parlamentarnih stranaka složila se i oko toga da se u svakom slučaju moraju spriječiti eskapade financijskog svijeta na račun stanovništva. "Postoji konsenzus da moraju postojati stroži propisi financijskog tržišta". Tako se na primjer banke mora prisiliti da budu samostalnije i da, ako nastupe nevolje, ne padnu na teret čitavom društvu, nego da moraju imati dovoljno vlastitog kapitala za špekulacije u koje se upuštaju.

Ipak - pitanje političkog usmjerenja

No sve to još nije odgovor na pitanje, kakvu ulogu treba imati gospodarski rast. U radnoj skupini se naveliko raspravljalo i o "temeljnom dohotku", svojevrsnom džeparcu svakom građanu, bez obzira radio on ili ne. Ali tu nije pronađen odgovor, baš kao što je teško dati odgovor treba li, u ime općeg blagostanja, obuzdati potrošački mentalitet našeg društva.

Konačno, to je i političko pitanje, i Daniela Kolbe kao socijaldemokrat će se svakako založiti za društvo u kojem bi prihodi bili pravednije raspodijeljeni. Kako to postići - niti to nije jasno. Načelno, to bi se moglo postići snažnijim impulsima za podjelu imutka, oštrijim poreznim sustavom, ali i većim ovlastima sindikatima i predstavnicima zaposlenika u pregovorima s poslodavcima.

I u ovoj godini dok je djelovala radna skupina se pokazalo kako i u ovako, naizgled imućnoj zemlji kao što je Njemačka, blagostanje tek još jedva jedvice pokriva osnovne potrebe. "Na svim krajevima se suočavamo s neugodnim pitanjima", priznaje Kolbe. Jer ako se negdje i želi štedjeti, odmah se otvara pitanje slično onom koje muči i Grčku: ako se štedi, to znači da se manje troši, što se onda odražava na gospodarski rast i na broj (ne)zaposlenih.

Daniela Kolbe, nakon godinu dana razmatranja odnosa gospodarskog rasta i blagostanja građana, mora se pitati i jesu li možda potrebne promjene koje su mnogo dublje: "Možda se mora postaviti u pitanje čitav kostur našeg društva." U svakom slučaju, radna skupina još nije završila sa svojim radom i dosadašnje zaključke će Parlamentu predstaviti slijedećeg svibnja.