Bogati na selu, sirotinja u gradu?

Njemačka 22 godine nakon pada Zida: područje bivšeg DDR-a se od tada snažno promijenilo. U istok zemlje investirano je mnogo novca, godišnje i po nekoliko milijardi eura kako bi se poboljšala infrastruktura i uopće život u financijski slabijim općinama. Što je taj novac donio stanovništvu? Jesu li razlike između istoka i zapada Njemačke još uvijek toliko velike?

„U svakom slučaju nisu toliko velike kao što se misli“, kaže Michael Hüther, direktor Instituta njemačkog gospodarstva u Kölnu. Ovaj je Institut u ponedjeljak (25.8.) objavio rezultate istraživanja vezanih za temu niskih plaća u Njemačkoj. Njegov stručnjak navodi da bi se trebalo malo podrobnije pogledati koliko stanovnici Njemačke za svoju neto plaću mogu toga zapravo kupiti. Na taj način se, naime, dolazi do sasvim novih brojki i informacija.

„Borba protiv siromaštva mora početi u gradovima“

U velikim dijelovima istočne Njemačke život, između ostalog i zbog nižih stanarina, nije toliko skup kao na zapadu zemlje. To znači da si ljudi koji žive na istoku zemlje ipak mogu priuštiti više od onih na zapadu, iako manje zarađuju. U Njemačkoj osobe koje slove kao siromašne mjesečno na raspolaganju imaju manje od 870 eura. No, na istoku zemlje s ovom svotom novca se može daleko bolje živjeti nego na zapadu. Nekome tko primjerice živi sam u Münchenu mjesečno će biti potrebno oko 1.030 eura kako bi živio kao prosječni stanovnik Njemačke negdje drugdje. Taj je grad, naime, jedan od najskupljih u zemlji.

Upravo to pokazuje i spomenuto istraživanje. Velike razlike u standardu ne postoje između istoka i zapada zemlje već između sela i gradova. “Perspektive za politiku suzbijanja siromaštva nalaze se u velikim gradovima. Ukoliko se regionalna politika ne bude koncentrirala na velike gradove, tada ćemo doista imati problem”, kaže Hüther.

Koncentracija na rizične skupine

Prema rezultatima istraživanja, naime, rizične grupe se češće nalaze u gradovima: nezaposleni, samohrani roditelji, obitelji s migracijskom pozadinom. Na ove grupe bi se, prema mišljenju Hüthera, njemački političari trebali više koncentrirati jer je njima potrebno više pomoći i podrške.

To bi istodobno moglo značiti da bi se i takozvani pakt solidarnosti koji bi istočnonjemačkim saveznim pokrajinama trebao do 2019. godine donositi milijarde pomoći godišnje zapravo trebao preispitati i – eventualno fokus s istoka zemlje prebaciti na gradove kao što je Köln ili gradovi Rurske oblasti. Institut njemačkog gospodarstva je naime izračunao da su se problemi u velikim gradovima posljednjih godina pogoršali. Tako, primjerice, postotak stanovnika slabije kupovne moći na selu ili u manjim gradovima iznosi oko 14 posto, dok je u velikim gradovima ovaj postotak oko 22. Pri tome je posebno loša situacija u gradovima poput Kölna, Dortmunda i Duisburga, ali i u Frankfurtu na Majni i u Hannoveru.

„Ne smije se siromašne okrenuti jedne protiv drugih“

Kelnski politolog Christoph Butterwegge ne smatra rezultate spomenute studije iznenađujućima. On navodi kako i druga istraživanja već godinama pokazuju isto. No, s druge strane on navodi kako u velikim gradovima postoje veće razlike između siromašnih i bogatih nego na relaciji selo – grad. „Ako pogledate situaciju u četvrtima gdje žive socijalno slabiji i usporedite je s četvrtima gdje se nalaze vile, uočit ćete velike razlike“, kaže on.

Butterwegge navodi kako su na istoku zemlje ljudi još uvijek siromašniji nego na zapadu. „Stoga ne bismo trebali siromašne iz Dortmunda ili Duisburga okrenuti protiv onih s istoka Njemačke. Na istoku zemlje su primanja još uvijek puno preniska“, kaže on i dodaje kako bi, prema njegovom mišljenju, trebalo povećati mjesečna primanja tamo gdje su ona preniska.

„No, Institut njemačkog gospodarstva koji stoji u bliskom odnosu s velikim poduzećima nema nikakvog interesa povećati plaće. Naprotiv. Taj Institut smatra najmanju zakonsku satnicu koja je u Njemačkoj zakonski donesena i koja iznosi za cijelu zemlju 8,50 eura po satu – previsokom za istok zemlje. On smatra kako bi tamo bilo dovoljno i 7,50 eura po satu“, kaže Butterwegge. „A ako ćemo donijeti takvu odluku, tada ćemo socijalnu nejednakost samo još više 'zabetonirati'. Ako želimo pobjediti siromaštvo, moramo govoriti o bogastvu i o tome da ga u Njemačkoj bolje raspodijelimo“, zaključuje on.