Boljševičkim metodama do "pravih" vjernika

Priručnikom se od vjernika traži da ne glasuju za kandidate koji se nisu jasno odredili protiv pobačaja, umjetne oplodnje, istraživanja matičnih stanica embrija, eutanazije i legalizacije homoseksualnih brakova. Naime, Udruga Katolik je široj javnosti postala poznata po sukobima s udrugama koje štite prava seksualnih i rodnih manjina, a svojevremeno je zbog tekstova objavljivanih na službenom portalu Katolik.hr zaradila i opomenu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Gordane Lukač Koritnik. Ona je tada zbog izjednačavanja homoseksualnosti s nekrofilijom, zoofilijom, pedofilijom i incestom urednicima preporučila da sporni materijal uklone sa stranica.

Hrvatski katolici su protestanti?

Iako je po svojem sadržaju „Priručnik za glasovanje – samo za prave katolike“ manje kontroverzan od spomenute ranije objave, u hrvatskoj javnosti je izazvao veću pozornost, prvenstveno zbog provokacije upućene samim katolicima. Autor oba teksta je dr. Ivan Poljaković, voditelj Centra za strane jezike pri Sveučilištu u Zadru, a Priručnikom je, kako je ispričao za Deutsche Welle, želio potaknuti vjernike na razmišljanje o vjeri, ali ih i pripremiti za nadolazeće izbore. Za razliku od predizbornih poruka koje su protekla dva desetljeća dolazile iz same Crkve, a koje su sugerirale koga odabrati, Poljaković je vjernicima odlučio reći za koga ne glasovati.

„Iako ih je službeno čak 88 posto, nažalost većina katolika u Hrvatskoj su samo nominalni katolici. Ne žive po vjeri i ne idu u crkvu. Potegnete li pitanje njihove vjere, napast će vas kao najveći neprijatelji. Smatram ih protestantima. To su ljudi koji uzmu ono što im odgovara i u to vjeruju, a sve drugo odbace.“, objašnjava. Ilustrirano činjenicama da je dužnost hrvatskog predsjednika dva puta za redom obnašao ateist Stjepan Mesić, a sada je na čelu agnostik Ivo Josipović, smatra da je utjecaj vjere i Crkve na birače – nikakav. I upravo se zbog toga uhvatio pisanja brošure.

„Ako sam katolik, mogu li glasovati za ljude koji se zalažu za pobačaj? Moralo se katolicima reći da se ne može glasovati za smrtni grijeh“, priča Poljaković i bez zadrške kaže da je Hrvatska „katolička zemlja“, dok se istovremeno u Saboru nitko ne usudi povesti raspravu o zakonima koji dopuštaju pobačaj.

HDZ i dalje neodređen o pobačaju

No zemlju upravo vodi Crkvi draga Hrvatska demokratska zajednica koja se ne želi jasno odrediti baš po pitanju pobačaja. Poljaković objašnjava da vjernici do sada nisu imali mogućnost pravog izbora te da su najvjerojatnije birali manje zlo. Podsjeća na riječi potpredsjednika HDZ- a Andrije Hebranga koji je svojevremeno izjavio da će vodeća stranka između Crkve i Europe uvijek izabrati Europu. Za našeg sugovornika to je dokaz da se ne radi o pravoj demokršćanskoj stranci. „I vjernici su građani i imaju svoje interese. Pojavi li se stranka koja će ih zastupati, trebali bi glasovati za nju. Ako do sada nije bilo alternative, a sada se ona pojavi, bit će to jako dobar test koji će pokazati ima li u ovoj zemlji pravih katolika“, misli Poljaković.

Ugledni katolici završili u Remetincu

No sociolog religije s Instituta Ivo Pilar dr. Ivan Markešić, iako i sam praktični katolik, tvrdi da je Poljakovićev Priručnik pisan u maniri starih boljševičkih socijalističko-komunističkih pamfleta. Kaže, podjela ga podsjeća na nekadašnju razdiobu između dobrih i loših komunista. „Sugerira se da su dobri katolici oni koji se drže socijalnog crkvenog nauka i koji ispunjavaju obveze prema Crkvi. Međutim istraživanja pokazuju da u državi postoji samo 20-26% onih koji redovito odlaze u Crkvu i primaju sakramente. Ispada da ostali koji se izjašnjavaju katolicima nisu pravi“, kaže Markešić. Biti katolik, smatra ovaj sociolog, znači i ispunjavati neke obveze koje traže društvo i država, sviđalo se to nekome ili ne. „Mnogi od današnjih stanovnika zatvora u Remetincu su katolici i to oni koje su do sada podržavali najviši krugovi službene Rimokatoličke crkve“, upozorava.

Obzirom na izjednačavanje religijskog i nacionalnog na prostorima bivše Jugoslavije, nitko od katolika na izborima neće glasovati za neku od srpskih stranaka, jednako kao što pravoslavci neće glasovati za stranke koje vode katolici. I tu otprilike, prema Markešiću, prestaje utjecaj religije i crkve na izbore. „Hrvatski građani i rimokatolici nisu do te mjere stado i „stoka sitnog zuba“ da ne mogu sami odrediti za koga glasovati. Izbori su dosad pokazali da nije bitna religijska opredijeljenost. Građani su tako izabrali agnostika Ivu Josipovića za predsjednika jer je on promovirao vrijednosti koje su općeljudske i općedruštvene, a time i kršćanske i katoličke“, misli sociolog i dodaje da svaka stranka koja građanima ponudi perspektivu da mogu živjeti dostojanstveno i kulturno uz ostvarenje svoga identiteta može pobijediti na izborima. Markešić tako podsjeća na primjere stranaka koji su u svojem nazivu nosili isključivo pridjev „kršćanski“, ali nisu polučile vrijedan rezultat.

Pročitajte na slijedećoj stranici: Katolici ugrožena vrsta?

Strah od diskriminacije

Ne treba zaboraviti da je upravo Hrvatska biskupska konferencija pred izbore u javnost plasirala tezu o ugroženosti katolika u Hrvatskoj, no autor Priručnika za glasovanje Ivan Poljaković iz Udruge Katolik ne misli da je stanje baš toliko alarmantno. Ipak, vjeruje da će vrlo brzo doći vrijeme kada će katolici u Hrvatskoj biti diskriminirani.

„Oni su već diskriminirani u Europi i kao vjernika me boli ovakvo ulaženje u Europu na način da se moramo poniziti ispod svakog kriterija. Živio sam na Novom Zelandu i tamo se prije 15 godina počelo događati ovo što se sada događa kod nas. Vjerujem da ćemo biti diskriminirani ukoliko na izborima ne pobjede neke nove snage“, siguran je suurednik portala Katolik.hr.

Crkva je građane „ostavila na cjedilu“

Tezu HBK-a da su katolici ugroženi sociolog Markešić smatra deplasiranom i misli da Crkva time želi postići da vlast radi poslove koje bi trebali raditi ljudi koji su službeno angažirani unutar Crkve same. Kaže da hrvatski katolici nisu ničim ugroženi, već da su eventualno ugroženi neki interesi Crkve, posebice postavljanjem pitanja i otvaranjem diskusija. „U ovoj su državi ugroženi mnogi drugi. Primjerice ateisti, Romi, homoseksualci… Bojim se da su ljudi unutar Crkve toliko uljuljani u blagodati koje nudi ova država da zapravo ne shvaćaju i što se događa izvan njihovih okvira“, objašnjava Markešić.

Naime, prema istraživanjima sociologa, hrvatski građani gube povjerenje u Crkvu koja je pala na treće mjesto pa se najveće povjerenje ukazuje vojsci i policiji. Markešić se pita kako to da su na čelo dospjele autoritarne institucije čiji je zadatak osiguravati temeljne životne vrijednosti društva. „Razlog treba tražiti u činjenici da se je Crkva, odnosno neki njeni predstavnici, koncentrirala isključivo na stjecanje materijalnih dobara kao što je povratak nacionalizirane imovine, gradnja crkava i luksuznih objekata. Istovremeno su zanemarili duhovnu stranu društva oslanjajući se na tradiciju prema kojoj su svi Hrvati katolici“, objašnjava i dodaje da je prema istraživanju koje su proveli Katolički bogoslovni fakultet i Institut Ivo Pilar vidljivo da ljudi gube povjerenje u Crkvu jer ih je ona „ostavila na cjedilu.“

Pranje mozga i zla literatura

Očekivano, suurednik portala Katolik.hr ima drugačije viđenje ovog problema. U Hrvatskoj, kaže, ima sve manje vjernika što primjećuje kao profesor na učenicima kojima predaje. Svi se manje-više izjašnjavaju kao katolici, no polovica njih ima vrlo oštre antikatoličke stavove, posebice kada se debatira na temu pobačaja, eutanazije i homoseksualnih brakova. Objašnjava da je takvo katoličanstvo tek dio njihovog identiteta, ali da to s vjerom nema nikakve veze. I upravo zbog toga, misli, prosječni vjernik sve manje vjeruje Crkvi. Razloge tomu treba tražiti u perfidnom ispiranju mozga na globalnoj razini, misli Poljaković i ilustrira to primjerom učenika kojima je predavao na Novom Zelandu. Radilo se većinom o Kinezima koji su dolazili iz nereligijskih brakova. Oni su, smatra, zahvaljujući ispiranju mozga i utjecaju medija usvojili pozitivne stavove o homoseksualnim brakovima i ne razmišljaju dalje od toga da se radi o ljudima koji se vole.

„Ali oni nemaju kapacitet razmišljanja svojom glavom zato što im je opran mozak i oni smatraju da je to u redu. Isti je slučaj s Hrvatskom. Za vrijeme gay pridea na hrvatskim televizijama niste imali niti jednog sugovornika koji je mogao reći istinu o homoseksualnosti. Ljudi takve gluposti slušaju iz dana u dan i to je razlog zašto je sve manje pravih katolika“, priča Poljaković.

No nisu samo elektronski mediji krivi za stanje katoličanstva, tvrdi. I literatura je važna. „Vidio sam na Novom Zelandu ženu koja je redovito išla u crkvu sve dok nije pročitala Da Vincijev Kôd Dana Browna koji joj je skroz oprao mozak. Više nije išla u crkvu, počela je čitati tu zlu literaturu i više nije bila katolkinja“, prisjeća se naš sugovornik .

Pročitajte na slijedećoj stranici: Boji li se Kaptol slobode?

Država i Crkva – sijamski blizanci povezani novcem

I dok Poljaković misli kako globalizacija i eurointegracija negativno utječu na vjernički korpus u Hrvatskoj, Markešić baš Crkvi zamjera negativan utjecaj na građane. Iako je Crkva do sada uvijek pokušavala utjecati na izborne rezultate, a dobar dio svećenika je propovjedaonice stavio u funkciju promidžbe vladajuće stranke, rezultati su bili manjkavi. „Na njihovu žalost i sramotu zalagali su se za ljude koji nisu nudili perspektivu društvu, no na predsjedničkim izborima su građani vrednovali neke druge vrijednosti. Koliko god oni sada „drukali“ za HDZ-a, ne mislim da će oni pobijediti“, kaže.

Nadalje tvrdi da su država i Crkva su povezane poput sijamskih blizanaca, što se vidjelo u trenutku potpisivanja takozvanih Vatikanskih ugovora koji reguliraju financijske odnose Hrvatske i Rimokatoličke crkve. Zbog toga se hrvatski kler osjeća obaveznom podržavati jednu takvu opciju koja neće dovoditi u pitanje te, za njih, unosne ugovore. Markešić misli da bi trebalo otvoriti raspravu putem javnih medija o tome što je Zagreb potpisao izravno s Vatikanom kako bi se vidjelo koliko se mjesečno izdvaja za Crkvu. „Ta jedna novčana sprega između tih dvaju instituta je čisti poslovni odnos i ona nema nikakve veze s religijom“.

Kaptol se boji slobode

Jedan od najvećih problema Crkve u Hrvatskoj je, smatra naš sugovornik, strah od slobode. Do nedavno je u socijalističkom okruženju uvijek postojao neprijatelj, no potom je došla sloboda. Upravo je sloboda nešto najteže u životu pojedinca i zajednice.

„Teška je zbog toga jer čovjek mora sam donositi svoje odluke, angažirati se i drugome pokazati što to on radi. Nažalost u 20 godina slobode, Crkva se nije snašla pa je ostala klerikalna, udaljena i nije bliska ljudima“, tvrdi profesor uz napomenu kako danas više ne postoje katolički teolozi prisutni u javnosti koji bi mogli komunicirati s ljudima. „Umjesto toga sve je zatvorenu u neke odaje, u neke bunkere, tako da je sloboda u današnje vrijeme za Katoličku crkvu strašilo“, zaključuje Markešić.

Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb

Odg. ur.: Željka Telišman