Bolna ali poučna iskustva s državnim dugom

Kako riješiti problem prevelikog državnog duga? "Latinska Amerika je i bez svoje volje tu dobila ulogu učitelja", smatra ekonomist Rolf Langhammer iz Instituta za svjetsko gospodarstvo (IfW) u Kielu. Koncem osamdesetih godina 20. stoljeća se uvidjelo kako se problem prevelikih državnih dugova ne može samo riješiti prilivom svježeg novca. "Problemi su dublji i državni dug je bio previsok. U istoj situaciji smo sad i u prostoru Europe", smatra ekonomist.

Langhammer je tada bio savjetnik i za međunarodne organizacije poput Svjetske banke, Europske unije, a savjetovao je i njemačka ministarstva. Zato se dobro sjeća dužničke krize koja je koncem prošlog stoljeća potresala Južnu Ameriku. Od Meksika pa sve do Čilea je Međunarodni monetarni fond bio pojam za brutalno provođenje mjera štednje koje su vodile do osiromašenja čitavih slojeva društva. Njemački ekonomist se sjeća kako se "tad čak govorilo da MMF ždere malu djecu".

Kriza je počela u iluziji: Latinska Amerika je dugo vremena bila najbolji klijent MMF-a. Ali kad je onda Meksiko 13. kolovoza 1982. kao prva država morao proglasiti svoju platežnu nesposobnost, odjednom se sve promijenilo. Kamate na kredite su eksplodirale, a zemlje toga kontinenta su praktično bile isključene sa svjetskog tržišta novca. Argentina je 2001. objavila državni bankrot, Brazil je godinu dana kasnije trebao hitnu pozajmicu MMF-a kako bi zadržao likvidnost, 2008. je i Ekvador morao reprogramirati svoje dugove.

Život na kredit

U međuvremenu se stanje potpuno promijenilo: sada nisu zemlje Latinske Amerike najveći dužnici našeg planeta, nego su to razvijene zemlje - i to ne samo po volumenu, nego i po udjelu duga u BDP-u. Prema podacima istraživačkog odjela Deutsche Bank-a od 2000. do 2012. državni dug deset najvećih zemalja u razvoju se smanjio sa 50 na 25% njihovog BDP-a, dok se dug sedam najrazvijenijih zemalja skupine G-7 popeo s 80 na čak 110% BDP-a.

Rolf Langhammer smatra kako nam je dužnička kriza Južne Amerike dala dvije važne pouke: Prvo, svi programi koji se žele nametnuti nekoj državi se prije toga moraju provjeriti, kakav će socijalni učinak imati. I kao drugo, za sve reforme kojima se želi promijeniti tamošnje strukture, institucije i zakonodavstvo treba mnogo više vremena.

"Podcijenili su se problemi preraspodjele imetka koji su bili izazvani kratkoročnim programima stabilizacije MMF-a i Svjetske banke", priznaje Langhammer. Ali i on upozorava kako je MMF u međuvremenu naučio važnu lekciju iz tih počinjenih grešaka. U središtu MMF-a se sad zemljama daje znatno više vremena za provođenje strukturalnih reformi, a povrh toga se kod svake mjere postavlja pitanje, povećava li ona bijedu u toj zemlji. "To prije nije bio slučaj", priznaje ovaj ekonomist.

I zajmodavci su krivi?

Nakon tih bolnih iskustava ne čudi da se mnogi u Latinskoj Americi još uvijek naježe već kad čuju kraticu MMF. Utoliko je i predsjednik Ekvadora, Rafael Correa gotovo automatski iskazao solidarnost s Grčkom kad se ona našla u nevoljama i ponudio novoj vladi u Ateni podršku u pregovorima s vjerovnicima. Jer Ekvador je prošao "čistilište" MMF-a i zahvaljujući reprogramiranju dugova smanjio rate kredita koje treba plaćati i tako smanjio pritisak na državni proračun i javne izdatke.

"Europske banke su se kod davanja kredita Grčkoj pravile kao da ne znaju kako je državni deficit Grčkoj gotovo tri puta veći nego što je priznavala tamošnja vlada", pisao je još u prosincu 2013. u jednom prilogu u listu Le Monde Diplomatique. "Opet se kritizira problem prevelikih dugova bez da se i spomene drugu stranu medalje: prevelika ponuda kredita. A nema niti traga nekakvoj odgovornosti na svjetskom tržištu kapitala."

Ekonomist Langhammer nije tako borben kao ovaj južnoamerički političar. Sasvim suprotno od toga: krizu u Grčkoj povezuje s nadom u nekakav obrat jer se bankrot jedne zemlje kao što je Grčka još nije dogodio. "Grčka je slučaj za sebe. Sve dok se i službeno ne proglasi platežna nesposobnost države, moramo definirati i stvoriti elemente dugoročnog ophođenja s državnim dugom", smatra ekonomist Langhammer. "Moramo podržati Grčku, također i vlastitim reformama u zemljama vjerovnicima."