Borba Indijanaca za pravo glasa

Priroda u rezervatu Pine Ridge u Južnoj Dakoti izgleda netaknuto. Čuju se samo poneka ptica, vjetar – i tišina. Čovjek kao da nema u ovom svijetu. Ali ovaj rezervat ima krajnje ovozemaljske probleme. Nezaposlenost među dvadesetak tisuća ljudi koji ovdje žive iznosi 85 do 97 posto – ovisno kako se računa. Okrug Oglala-Lakota u kojem se nalazi najveći dio rezervata plemena Oglala-Lakota, ima najmanji prihod po glavi stanovnika u Sjedinjenim Državama. Oko 90 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva.

I većina njih nikada nije glasala na izborima. Prema navodima Nacionalnog kongresa američkih Indijanaca, među američkim urođenicima je izlaznost na izbore pet do 14 posto niža nego kod drugih etničkih skupina u SAD-u. I ne izgleda kao da će se tu uskoro nešto promijeniti.

„Od 2004. pada broj registriranih birača američkih urođenika u Južnoj Dakoti“, kaže Kellen Returns From Scout (u prijevodu: Kellen Koji Se Vraća Iz Izviđanja), aktivist iz plemena Sijuksa. U Sjedinjenim Državama građani se moraju sami pobrinuti za upis u popise birača. „Tu bilježimo smanjenje prijava za 60 do 70 posto", kaže on.

Kako bi to promijenio, ovaj Sijuks je osnovao Inicijativu birača za zaštitu samoodređenja. Na jednom skupu Demokratske stranke koji je bio prenošen i na televiziji nosio je majicu s natpisom „Zaštiti samoodređenje“. Poslije toga je uslijedila poplava poziva, ljudi su htjeli saznati o čemu se radi. U tom trenutku nešto više od tog slogana nije ni postojalo, ali je to zanimanje Kellenu i njegovoj kolegici, Lakota-aktivistici Cante Heart, bila velika motivacija za još veći angažman.

„Trump je sve uništio"

Mjesec dana kasnije su u Rapid Cityju, prvom većem gradu, imali su ured pun raznog materijala: printeri, formulari za registraciju na izborima, telefoni za volontere, sredstva za dezinfekciju. U međuvremenu je dvoje aktivista uspjelo uvjeriti nekoliko stotina ljudi iz rezervata da se prijave na popise birača.

„Mi želimo da izlazak na izbore postane nova tradicija pripadnika našeg plemena. To je najbolji način za zaštitu samoodređenja", objašnjava Heart. „Samoodređenje znači da ljudi sami sobom upravljaju. Ali da bismo to postigli moramo izabrati političare koji nas priznaju i koji žele surađivati s nama."

A to, kažu, nisu Donald Trump i njegova ekipa. „Mi smo toliko truda uložili u stvaranje dobrih odnosa između američkih urođenika i ostalih stanovnika – a Trump je sve to uništio. Njegov izbor je doveo do tako duboke podjele u zemlji, da više ne možemo biti ni susjedi", kaže Kellen. U njegovom uredu visi veliki plakat demokratskog predsjedničkog kandidata Joea Bidena.

Turisti vide tradicionalni ples – i ništa više

Kada turisti posjete ovaj rezervat, ostaju bez daha gledajući kako Cante Heart pleše u tradicionalnoj odjeći plemena Lakota. Ona im između dva plesa priča o borbi američkih urođenika i o tome kako im je oteta zemlja. Ali njihov stvarni život danas turisti ne vide. Ne vide oronule kamp-prikolice u kojima stanuju kao ni zahrđale automobile parkirane pred njima. Turisti brzo odu dalje.

I oni neće vidjeti natpise kojima se ljudi upozoravaju da drže odstojanje „ako im je život mio". Rezervat je naime i veliko žarište korone, smrtnost je visoka. Dijelom je to zbog lošeg stanja tamošnjeg zdravstva, a dijelom i zbog lošeg općeg zdravlja ljudi u rezervatu.

„Mi tu živimo kao u nekoj zemlji u razvoju", kaže Julie Richards, stanovnica rezervata. Ona nikada nije izašla na izbore jer nikada nije vidjela smisao toga – za ljude u Pine Ridgeu se nikada ništa nije promijenilo, bez obzira tko je na vlasti. Ali ove godine je drugačije: „Mi moramo ići glasati, da ljude kao što je Trump potjeramo s dužnosti."

Kellen Koji Se Vraća Iz Izviđanja smatra da bi više njegovih sunarodnjaka trebalo tako razmišljati. Ali prijava za popis birača nije jednostavna. Najprije treba imati stalnu adresu s imenom ulice – a to mnogi stanovnici rezervata nemaju. Čovjek može navesti i broj poštanskog sandučića, ali onda mora objasniti gdje se on točno nalazi.

„Formulari se šalju službenicima bijele boje kože koji ne drže mnogo do rezervata", kaže Kellen. „Tu ima mnogo prostora za različite interpretacije."

On se nada da glasanje može biti korak naprijed. Jer, kaže, američki domorodci ne sjede u gradskim vlastima ili školskim odborima. „Mi imamo iste školske svjedodžbe kao ostali, išli smo u iste škole, ali ipak nas ovdje ne žele." I to iako su Lakote i Sijuksi živjeli na ovoj zemlji mnogo prije „bijelog čovjeka".