Borba za preživljavanje u Libanonu

Usred šatora stoji mala peć na drva. Ali, čini se da odavno nije korištena - nema drva. Osim te peći u šatoru nema nikakvog namještaja. Samo još mali televizor krasi šator 15-godišnje Maynayer i njezine trojice braće.

"Moj san je bio postati učiteljica. Sada o tomu uopće ne razmišljam", kaže ova sirijska djevojka: "Mogu samo još misliti o tomu hoću li ikad više vidjeti svoju obitelj." Njezina majka je ostala u Siriji: "Uvijek se pitam hoće li zdrava doći k nama. Sve što želim je proći s njom po tržnici."

Maynayer i njezina tri brata žive s oko 90 eura mjesečno. Od toga plaćaju hranu, stanarinu, struju i vodu u malom izbjegličkom kampu kod Zahle na istoku Libanona. Šatorsko naselje između njiva i industrijskog područja nema imena, samo broj. Ispod granice ljudskog dostojanstva tu živi 27 sirijskih obitelji, kaže jedan humanitarni djelatnik. Nema tekuće vode, nema zahoda. Kako bi se malo ogrijale, izbjeglice pale ono što još imaju. Mnogi su se već razboljeli udišući otrovni dim koji je nastajao paljenjem plastike.

Novac ne stiže

"Noću ljudi jedni drugima kradu cipele i pale ih da bi se ogrijali", priča jedna mlada humanitarna djelatnica: "To je stvarno tužno. Nismo mislili da do toga može doći." Izbjeglice su dobile oko 37 eura po djetetu kao dodatak za grijanje, što očito nije dovoljno.

UNICEF-ova povjerenica u Bejrutu ne želi u vezi s time koristiti pojam "kriza". Ali, govori o tomu da su izbjeglice žrtve nedostatka novca i humanitarne pomoći. "U proteklim mjesecima je ipak došlo do povećanja, zbog kretanja velikog broja izbjeglica prema Europi", kaže Tanya Chapuisat za DW. U zemlju, dakle, stiže novac. "Ali, na kraju on ne dospije do onih kojima je namijenjen."

"Apsolutni minimum"

Maria Assi iz libanonske humanitarne organizacije Beyond smatra da je UN-ov molba da se osigura osam milijardi dolara u ovoj godini "apsolutni minimum". Svaka obitelj treba najmanje 300 američkih dolara kako bi živjela dostojno čovjeka. "Ako stvari budu išle kao do sada mnoga će djeca ovdje biti pothranjena i razboljet će se."

Ugrožene su i starije osobe. Pored Maynayerinog šatora je šator u kojemu žive tri starije žene. One ne dobivaju nikakav dodatak za grijanje. Sve tri kažu da imaju upalu pluća jer se griju paleći komade plastike.

Nazad u rat?

Neki čak govore da izbjeglice iz Sirije traumatičniju situaciju proživljavaju u trajnom siromaštvu u Libanonu nego u ratu. "U izbjegličkim kampovima rastu napetosti. Ljudi su sve očajniji", kaže George Antoun iz humanitarne organizacije MercyCorps: "Oni gube nadu i pokušavaju pronaći neki izlaz iz te bijede."

Neki mladi muškarci govore i o vraćanju u rat koji se vodi samo nekoliko kilometara istočnije. "Ja o tomu razmišljam", kaže jedan od njih i pokazuje u smjeru sirijske granice: "Što bismo izgubili ako napustimo ovo ovdje i kao plaćenici se priključimo jednoj od sukobljenih strana?"