Brazil nije tek samba i prašuma

Stabla kakaovca, beskonačne plantaže i kiša koja nikad ne prestaje. Doista, u književnosti Brazila je to dugo bila dominantna tema i godinama se tamošnji nacionalni identitet definirao kao povratak u provinciju i selo u potrazi za onim 'autentičnim brazilskim', piše britanski literarni magazin Granta.

Takvu su predodžbu o brazilskoj literaturi imali i njemački i europski čitatelji. No isti list upozorava: to se promijenilo. Najbolji romani Brazila danas su djela građana jedne nacije koja doživljava procvat i otvorena je čitavom svijetu. Svi oni su podjednako kod kuće i bilo gdje u svijetu i u svojoj domovini.

Osobito se to odnosi na razmjerno mlade autorice i autore, poput Carole Saavedere ili Daniela Galere. Njihova tema nije Brazil kakvog poznajemo iz turističkih prospekata, nego su to osobni problemi života pripadnika, možemo reći srednjeg staleža, u današnjem velegradu.

Teme i problemi svih nas

I brazilska profesorica književnosti Beatriz Resende tvrdi kako današnji autori na neki način odbijaju "služiti naciji" i temama koje se očekuju od autora iz te zemlje Južne Amerike: politici, korupciji i nasilju. Naravno, i ti problemi mogu biti dotaknuti, ali onda nemaju nekakvo povijesno značenje, nego su dio života autora.

Čak i kad je riječ o političkim temama, poput doba vojne diktature u toj zemlji ili borbi za ljudska prava, novim autorima su ti problemi poznati tek po pričanjima njihovih roditelja i djedova i baka. I ova djela mogu biti politička, ali to je politika koja se ne tiče samo Brazila, poput pitanja diskriminacije ili progona.

Jedan od razloga što je i europska predodžba brazilske literature - ako uopće, onda ostala u dobu od prije nekoliko desetljeća jest i greška koju je brazilska vlada počinila prošli put kad je ta zemlja bila počasni gost Sajma knjiga u Frankfurtu sredinom devedesetih. Jer, postoji razmjerno malo dobrih prevoditelja za portugalski jezik Brazila pa su tako čak i autori Južne Amerike španjolskog govornog područja obično imali više sreće s prijevodima na druge jezike.

Pred nastup u Frankfurtu 1994. je vlada Brazila poticala prijevode domaćih autora, ali nakon Sajma su ti poticaji - obustavljeni. Ovaj put je i tamošnja vlada odlučna odriješiti kesu, tako da je samo u protekle dvije godine dala više od 300 stipendija za prevoditelje - dvostruko više nego u posljednjih dvadeset godina.

Velebna promocija Brazila

I kad je riječ o prezentaciji, Brazil je odlučio pokazati što može: za međunarodnu promociju nacionalnih književnika je tamošnja vlada odvojila 35 milijuna dolara do godine 2020., a dio tog novca je očito potrošen i u Frankfurtu. Paviljon Brazila se proteže na dvije i pol tisuće četvornih metara - osam puta više nego prošle godine dok je Brazil bio tek "običan" izlagač.

Oko šest milijuna eura vlada Brazila će potrošiti na brojne kulturne manifestacije koje prate Sajam knjiga. Na programu su brojni koncerti, kazališne i plesne predstave kao i video-projekcije. Ali i taj nastup, objašnjava Antonio Martinelli, organizator prezentacije Brazila na Sajmu knjiga, ovoga puta namjerno izbjegava sve moguće egzotične stereotipe koje se povezuju uz Brazil.

Ta se zemlja želi prikazati kao dio današnjeg svijeta pa se tako novac ne troši na sambu i folklor, nego na plaćanje puta čitavom nizu autora iz Brazila. Stiže čak 92 autora koji žele i Njemačkoj i Europi pokazati Brazil današnjice i književnost koja se tamo piše i čita.

Ipak, posve bez stereotipa neće ići: na programu je i nogometna utakmica brazilskih pisaca protiv njemačkih domaćina. Na koncu, u Brazilu ubrzo počinje i Svjetsko nogometno prvenstvo i nigdje ne piše da i književnici ne smiju igrati nogomet.