Brazilci ostaju bez vode

Claudio Bicudo ovih dana ima puno posla. Radi u tvrtki koja postavlja cisterne za skupljanje kišnice. Kaže kako se potražnja u siječnju 2015. u usporedbi s godinom dana ranije udvostručila: "Prije krize s vodom nije postojalo skoro nikakvo tržište za naše proizvode. Sada ih postavljam u brojnim privatnim kućama i stambenim četvrtima."

Naime, u zemlji s jednom od najvećih zaliha pitke vode na svijetu i rijekom Amazonom, presušuju akumulacijska jezera i rijeke. To posebno pogađa takozvani rezervoar vode Cantareira, koji se sastoji od nekoliko akumulacijskih jezera i treba omogućavati opskrbu Sao Paula. No u tom spremištu se trenutačno nalazi samo osam posto od uobičajene količine vode. Početkom godine ta je brojka iznosila četiri posto - što sigurno nije dovoljno za opskrbu najvećeg brazilskog grada s 11 milijuna stanovnika i njegove okolice.

Sve manje "letećih rijeka"

Ima više razloga za ovu nestašicu vode. Primjerice, zbog trošnih cijevi veliki dio vode iscuri već na putu od gradskog vodovoda do domaćinstava. Mediji tvrde da tako nestane i do 30 posto tekućine.

Pored toga, jednostavno nema dovoljno kiše. Znanstvenici tvrde da je za to kriva stalna sječa amazonske prašume i drugih šuma u ovoj regiji. Budući da šume polako nestaju, drveće ispušta sve manje vlage u zrak. Iznad područja Amazone na sjeveru Brazila obično se dižu oblaci koji se kreću prema jugoistoku. Iz njih ondje pada kiša i tako opskrbljuje zemlju s dovoljno vode. Ti pljuskovi se nazivaju "leteće rijeke". No brazilski znanstvenici su utvrdili da ih je sve manje.

Tuširanje u sportskom klubu

Mnogi brazilski političari kao jedino rješenje vide redukcije potrošnje i predlažu da stanovnici samo dva dana u tjednu dobivaju vodu iz gradskog vodovoda. Zbog burnih kritika ta mjera još nije provedena. No radi smanjenog pritiska već sada mnogi stanovnici regije znaju kako je to kada nema vode.

Jedan od njih je i Claudio Coutou. Ovaj sveučilišni profesor stanuje na zapadu Sao Paula. Njegova obitelj je već četiri dana bez vode. "Imamo dvije velike cisterne od po 1.000 litara", kaže Coutou. Zahvaljujući tim rezervama mogu zadovoljiti svoje potrebe. "Štedimo vodu, a moji se sinovi tuširaju samo u sportskom klubu", priča. On planira kupnju još jedne cisterne: "Kupit ću najveću koju nađem."

Vlada čak i nestašica mineralne vode u trgovinama. U mnogim prodavaonicama više nema velikih boca od pet litara. Na policama stoji samo nekoliko manjih boca. I škole moraju štedjeti. Učenici si povremeno ne smiju prati zube, a ponegdje za užinu dobivaju još samo sendviče kako se ne bi moralo prati suđe. Pojedine državne škole svoje učenike jednostavno šalju ranije kući kako bi uspjele udovoljiti naredbi Vlade i za 20 posto smanjiti potrošnju vode.

Gradnja vlastitih cisterni

U jednom dijelo Sao Paula ljudi su se složili i osnovali pokret "Cisternas Ja" ("Cisterne odmah"). Članovi podučavaju zainteresirane kako sagraditi vlastitu cisternu u kojoj se skuplja i čuva kišnica.

"Mi smo željeli nešto poduzeti, a ne samo čekati da se Vlada pokrene. Političari gube puno vremena u svojim internim borbama i svađama", kaže Ariel Kogan, jedan od osnivača pokreta "Cisternas Ja". U njegovoj kući su sudionici pokreta sagradili prvu cisternu. U nju stane skoro 200 litara vode, a gradnja je koštala preračunato 80 eura i trajala samo jedan dan. "Mogu koristiti vodu, primjerice, za čišćenje ili zalijevanje biljaka. Uskoro ću kupiti i kemijski filtar kako bih u toj vodi mogao prati i rublje", priča ovaj 29-godišnji aktivist.

No vremenske prognoze bude optimizam: u Sao Paulu bi trebala pasti kiša. Unatoč tome, političari moraju poduzeti mjere za dugoročno suzbijanje posljedica suše koja stvara probleme još od početka prošle godine.