Broj neonacističkih žrtava udvostručen

Brojni muškarci sjede skupa u dnevnoj sobi u Neuruppinu, gledaju filmove i piju pivo. Kasno navečer dolaze na ideju da "tuku beskućnike". Što pod time misle pokazuju kratko nakon toga: zaista počinju tući jednog beskućnika. Prvo ga počinju tući čeličnom rukavicom po glavi, a onda po licu. Bacaju pivsku bocu na nenaoružanog beskućnika, više puta bodu nožem njegovo beživotno tijelo jer "beskućnici unakažavaju gradsku sliku Neuruppina i tu nisu poželjni", rekli su nekoliko mjeseci kasnije pred sudom. Nasumično odabrani i do smrti pretučeni beskućnik se zove Emil Wendland.

Mirko H., Matthias P. i Remo B. pripadaju skinheads-sceni u brandenburškom Neuruppinu. Matthias P. je tijekom policijskog saslušavanja naveo sljedeće: "Sam sebe ubrajam u desničarsku scenu jer imam zdrave desničarske stavove." I Ramo B. je u protokolu naveo da simpatizira s desnom scenom. Mirko H. naprotiv nije želio biti povezan sa skinheadsima, ali smatra da su beskućnici "odvratni". Njihovi napadi na Emila Wendlanda ipak nisu od strane nadležnih vlasti kategorizirani kao desnoekstremistički motivirano političko kazneno djelo. Do sada.

Upadljive razlike

"Njihova motivacija je jasna: To su fantazije o čistoći, o socijalnom darvinizmu (diskreditiranje i progon slabijih, op. red.). Tu se onda pronađe nepoželjna skupina protiv koje se djeluje. Mi to ocjenjujemo kao politički motivirano", kaže Christoph Kopke iz Moses Mendelssohn Centra za europsko-judejske studije (MMZ) u Postdamu. To da je ubojstvo Emila Wendlanda i još 17 drugih kaznenih djela u Brandenburgu jasno bilo politički motivirano potvrđuje njegova studija urađena po narudžbi vlade njemačke savezne zemlje Brandenburga.

Ova studija otkriva očite razlike između službeno navedenih podataka o žrtvama i navoda različitih medija i inicijativa civilnog društva. Organizacije kao što je Zaklada Amadeu Antonio i Udruga perspektiva žrtve navode da je u proteklih 15 godina u Brandenburgu zabilježeno 33 slučaja. Službeno se govori samo o devet žrtava u Brandeburgu čiji su počinitelji osuđeni zbog politički desno motiviranih djela. Ova razlika je bila povod da Ministarstvo unutarnjih poslova Brandenburga naruči novu neovisnu analizu o motivima počinitelja.

"Ne može se uvijek govoriti o političko-desničarskom motivu iako su svi počinitelji desnoradikalni", objašnjava voditelj studije Kopke teškoće s kojima se susreo tijekom svog rada. "Organizacije civilnog društva sumnjaju u desničarskoekstremnu pozadinu koja treba prikriti stvarno kazneno djelo. U pojedinim slučajevima je teško odlučiti je li kazneno djelo zaista iz desnoekstremističnog uvjerenja ili pripada desnoekstremističkoj sceni."

U studiji se govori o 24 kaznena djela od 1990. godine. Rezultat studije je sljedeći: Broj desničarskih nasilnih djela je dvostruko veći nego što se pretpostavlja. "Policija je 90-tih godina do 2001. godine imala drugačiji sustav definiranja politički motiviranog kriminala. Tradicionalno je bilo riječi o zaštiti države, dakle o djelima koja su jasno politička i koja predstavljaju poruku", kaže Kopke. Danas se istrage vrte oko postupaka koji se mogu objasniti političkom motivacijom. Ili oko slike neprijatelja, koja nije nužno politička i koja ne predstavlja primarno napad na cijelo društvo.

To se jasno može vidjeti u ubojstvima beskućnika kao što je slučaj Emila Wendlanda. "Imamo niz ubojstava koja ranije nismo promatrali kao politički motivirana. Naravno tragalo se za počiniteljima i ako su bili nađeni oni su i osuđeni. Ali njihova motivacija nije shvaćena politički", kaže voditelj studije. "U stručnim diskusijama o desničarskom ekstremizmu problematika 'socijalnog darvinizma' 90-tih godina nije igrala ulogu." Sveukupno se pogled na društvene fenomene promijenio i to se počelo ogledati i u poslu policije.

Otrgnut od zaborava

Ralf Melzer, stručnjak za desničarski ekstremizam u Zakladi Friedricha Eberta rezultate dovodi u vezu s deficitima u obrazovanju i senzibiliziranosti policije. "Riječ je o tome da se rasistički motivirani delikti prepoznaju kao takvi i da se od početka tako tretiraju kako policijski tako i pravno. Onda bi se i žrtve rjeđe osjećale neprimjereno tretiranima."

Ministar unutarnjih poslova Karl-Heinz Schroeter je najavio da će u policijsku statistiku biti uvedeno novih devet slučajeva definiranih kao politički motivirani kriminal. "Neki opisi odvijanja kaznenog djela i danas još uvijek djeluju jezivo. Neki slučajevi, o kojima u javnosti skoro uopće više nisu poznati, bi mogli uskoro biti otrgnuti od zaborava", kaže Schroeter.

Dugogodišnji promatrači, koji su kritički orijentirani, poput Franka Jansena, novinara lista "Tageszeitung", koji je i stručnjak za desničarski ekstremizam u Njemačkoj pohvalili su "da je ova provjera ogroman iskorak u provjeri stvarnog broja žrtava desničarskog terorizma širom zemlje. Nadam se da će se ovome priključiti i druge savezne zemlje."

Brandenburg kao pozitivan primjer

Od 1990. godine u Njemačkoj je ubijeno 65 ljudi iz desnoekstremističkih ili političko-desnih motiva, govore službeni podaci njemačke vlade. Nevladine organizacije i angažirani pojedinci poput Franka Jansena ili Zaklade Amadeu Antonio govore o 152 do 184 žrtve.

I njemačka savezna zemlja Saska provjerava svoje podatke - naravno čine to interno Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pravosuđa. Devet slučajeva smatra se spornim, tri od njih su naknadno kategorizirani kao političko-desničarski motivirani.

Istraživanje u Brandenburgu, koje je napravio eksterni institut, su izvanredna: Prvi put je jedna institucija vlasti izvukla konsekvencije iz toga da su ubojstva, koje je počinila organizacija Nacional-socijalističko podzemlje, godinama ostala neprepoznata kao politička kaznena djela. Koliki je stvarni broj neotkrivenih ubojstava s desnoekstremističkom pozadinom ostat će otvoreno pitanje sve dok i druge njemačke savezne zemlje ne počnu slijediti primjer Brandenburga.

A i sam Brandenburg se nalazi na samom početku, smatra Christioph Kopke iz MMZ-a.