Castrov ultimatum: "Zatvor ili izgon"

Ime Normando Hernandez Gonzalez na internetskoj listi je jedne organizacije aktivista za oslobođenje političkih zatvorenika na Kubi prekriženo. Četrdesetogodišnji novinar je, navodi se, ovoga mjeseca pušten na slobodu. U zatvoru je "proslavio" sedam rođendana. U tih sedam godina smršavio je preko 17 kilograma, obolio od raznih bolesti, više je puta završavao u bolnici s proljevom, nesvjesticom, groznicom, glavoboljama, tuberkulozom, redovno su mu uskraćivane medicinska skrb i lijekovi.

Normando Hernandez Gonzalez uhićen je u ožujku 2003., u takozvanom "crnom proljeću" kada su deseci kritičara kubanskog režima optuženi da su "američki jataci" i da u službi SAD-a podrivaju državni ustroj. Za vrijeme suđenja mu je javni tužitelj predbacivao revolucionarne aktivnosti "vrlo opasne po društvo" citirajući neke odlomke iz njegovih priloga i tekstova s web-stranice Cubanet i Radija Marti, radijske stanice koju financira američka vlada. U činjenici da je slobodni novinar primao legalno honorare preko Kubanske banke, javni tužitelj je našao dokaz da je Gonzalez bio američki plaćenik. Osuđen je na 25 godina zatvora.

"Mi smo deportirani"

I on je, kao i svih 52 zatvorenika koji su sada dobili Castrovo pomilovanje, pripadao "Skupini 75" čiji su članovi uhićeni u "crnom proljeću". I jedan je od 11 kubanskih disidenata koji su već stigli u Španjolsku. Baš kao i Julio Cesar Galvez Rodriguez koji je po dolasku u egzil rekao: "Mislim stalno na one koji nisu spremni napustiti svoju domovinu. Nikada se neću prestati nadati da će i oni koji žele po svaku cijenu ostati na otoku, jednom moći udisati zrak slobode - ovako kao mi."

Njegov imenjak Omar Rodriguez tvrdi: "Mi smo deportirani". Mnogi disidenti, naime, ne žele iz zatvora ni u Španjolsku, niti u neku drugu zemlju - žele ostati na Kubi i živjeti na slobodi. Obitelj Castro ih, međutim, tamo ne želi. Vjerojatno između ostalog i zato što bi oni nastavili govoriti ovakve stvari: "Promjena počinje sa slobodom, samo je u slobodi moguća, i to ne samo sa slobodom naših supatnika u zatvorima, nego sa slobodom cijeloga naroda. Za svakoga, svejedno u što on vjeruje, tko je on. Kuba zaslužuje demokraciju i u toj demokraciji ima pravo sudjelovati svatko, bez obzira kojeg je političkog uvjerenja". To je poručio bivši kubanski politički zatvorenik Lester Gonzales Penton sa slobode i sa španjolskog tla.

Španjolske vlasti ukazuju kako kubanski disidenti u svakom trenutku mogu postaviti zahtjev za ponovnim ulaskom u svoju zemlju, ali oporba u Kubi smatra nevjerojatnim da će Havana to odobriti. Među zatvorenicima koji ne žele napustiti Kubu su i prominentni borac za ljudska prava, liječnik Oscar Elias Biscet i novinar Pedro Arguelles. Oporba tvrdi da je Castro stavio disidente pred ultimatum "zatvor ili izgon". Španjolska je izrazila spremnost primiti 20 bivših političkih zatvorenika, ali njihov status tamo još nije razjašnjen.

Nema zaokreta u kubanskoj politici

Poznavatelji situacije na Kubi ne vide u odluci kubanskog vrha o puštanju velikog broja političkih zatvorenika na slobodu znak velikog zaokreta u politici komunističkog režima, već prije propagandni trik kojim bi se trebala smekšati Europska unija i navesti na prijateljskiju politiku prema Havani. Otpušteni zatvorenici upozoravaju: "mi smo samo mamac", a stručnjak za Latinsku Ameriku iz njemačke Zaklade politike i znanosti Günther Maihold tvrdi: "Za sada nema nikakvih naznaka da bi se u ovoj akciji mogao prepoznati početak nekakvog reformskog programa. Ja mislim da je ovo i dalje samo program ograničavanja štete. Politički vrh ne želi se ponovno naći u defenzivi zbog slučajeva smrti zatvorenika prouzročene na primjer štrajkom glađu, i zato je stupio u kontakt s katoličkom crkvom kako bi mu ona pomogla ublažiti napetost stanja".

Europska unija je 1996. zauzela zajedničko stajalište prema kojem je približavanje Kube i EU-a uvjetovano poboljšanjem ljudskih prava u toj komunističkoj zemlji. U Kubi, prema navodima oporbe, još oko 100 političkih zatvorenika sjedi u zatvorima. Među njima je i 43-godišnji Egberto Escobedo koji je 1995. osuđen na 25 godina zatvora zbog navodne "špijunaže" i "neprijateljske propagande". On još nije prekrižen na listi boraca za demokraciju na Kubi. Štoviše, već dva mjeseca štrajka glađu. Prije nekoliko dana je prošvercao iz zatvora poruku u kojoj moli svijet da ne zaboravi one disidente koji su u Kubi ostali iza rešetaka.

Autorica: Dunja Dragojević

Odg. ur.: Z. Arbutina