Chomsky: Europa je poput Trećeg svijeta

Najpoznatiji svjetski antiglobalist Avram Noam Chomsky je rado viđen gost na mnogim kongresima. Na redovitom Global Media Forumu koji se svake godine u organizaciji Deutsche Wellea održava u Bonnu, ovaj američki filozof i mislilac govorio je o „realno postojećoj kapitalističkoj demokraciji“ u kojoj živimo i svim njenim manama. U svom jednosatnom izlaganju Chomsky se dotakao mnogih bolnih točaka koje, po njegovom mišljenju, muče zapadni svijet. Donosimo neke od izvadaka iz njegovog predavanja u bivšoj plenarnoj dvorani Bundestaga u Bonnu.

Diktat kapitala

Najveće unutarnje pitanje koje zanima američku javnost svakako su radna mjesta. S druge strane, prebogate i moćne financijske institucije zanima samo pokrivanje deficita. I što radi politika? Ona nalaže štednju – odlučuje da ne otvara radna mjesta, nego da sanira deficit.

U Evropi je još mnogo gore. Čak je i Wall Street Journal u jednom članku ukazao na odsustvo demokracije u Europi. Francuzi, Španjolci, Irci, Nizozemci, Portugalci, Grci, Slovenci, Slovaci i Ciprani su od početka krize prije tri godine uvjerljivo glasali protiv modela koje nudi eurozona. U spomenutim zemljama, vlasti su trpjele izborne poraze, ljevičari su smjenjivali desničare, i obratno – ali gospodarska politika je ostajala ista.

Vlade nastavljaju sa smanjenjem troškova i podizanjem poreza, bez obzira na to što narod o tome misli. Nacionalne vlasti prate makroekonomske direktive koje postavlja Europska komisija, a izbori su gotovo besmisleni. To sve liči na zemlje Trećeg svijeta kojima upravljaju međunarodne financijske institucije. Europa je odabrala taj put, iako to nije morala.

Pitanje nacionalne sigurnosti

Hladni rat je prijetnja koja postoji 70 godina, a danas je u nekim aspektima još i veća. U postojećoj kapitalističkoj demokraciji prava i potrebe građana su sporedna briga. Vlade govore o nacionalnoj sigurnosti, ali to je uglavnom mit. One zapravo žele povećati moć i profit, a sigurnost im nije glavna briga. (…)

Zastrašujući primjer je invazija na Irak. Američke i britanske tajne službe informirale su vlast da bi misija u Iraku vjerojatno ojačala međunarodni terorizam. Ali to nikoga nije zanimalo. I zaista, broj terorističkih napada se u roku od godine dana nakon invazije usedmostručio.

Ovih dana američka vlada opravdava masovnu špijunažu koju izvode tajne službe uz tvrdnju da se tako obračunavaju s terorizmom. Da postoji zaista slobodni tisak, on bi se izrugao opravdanjima američkih dužnosnika jer je dokazano da njihova politika zapravo podstiče terorizam. Ali toga nema, što nas upozorava na to koliko smo udaljeni i od ideala slobode tiska.

Dezinformiranje reklama

Uloga PR službi danas je potkopavanje demokracije. Samo informirani birači donose dobre odluke. Pogledajte izborne kampanje – cilj PR mašinerije je da stvori dezinformirane birače koji donose iracionalne odluke.

PR industrija stigla je do politike jednostavnom transformacijom iz svoje primarne funkcije – komercijalnog marketinga, a komercijalno oglašavanje je stvoreno da bi podrivalo tržište. Svako tko je učio ekonomiju zna da je slobodno tržište zasnovano na informiranim potrošačima koji donose racionalne odluke. Kada uključite televizor, vidite da su reklame stvorene za dezinformiranje potrošača i da ih navedu na iracionalne kupovine.

Promjena klime

SAD i Kanada s entuzijazmom pokušavaju da što pre i što potpunije iskoriste svaku kap fosilnih goriva, uključujući tu i ona koja se dobivaju opasnom eksploatacijom poput nafte u pijesku. U ovom ekstravagantnom samouništenju nimalo se ne oklijeva. Svaki članak u dnevnim novinama može poslužiti kao ilustracija za ovo ludilo. Ludilo je upravo prikladna riječ, jer predstavlja suprotnost racionalnosti.

Istodobno se odvijaju masovne korporacijske kampanje koje bi trebale opravdati ovo ludilo. Usprkos tomu, američka javnost i dalje vjeruje znanosti i vrlo je blizu globalne razine brige za okoliš. Mnogi upozoravaju na katastrofu i pozivaju na razne akcije.

Ali tu se pokazuje razlika između mišljenja građana i stavova politike i stranaka. Srećom, korporativni sektor poput konjice stiže kako bi se obračunala s problemom. Postoji korporacijska tvorevina zvana Američko zakonodavno vijeće koje piše zakone za potrebe saveznih država – i mislim da nema potrebe da Vam preciziram kakve oni zakone pišu (na službenoj stranici Vijeća stoji da se zalažu za konzervativne zakone koji brane slobodno tržište – op.a.) Iza njih stoji mnogo novca.

Upravo rade na novom programu kako bi doskočili racionalnosti koju pokazuje javnost. Taj program će se provoditi od vrtića do 12. razreda škole, a ideja je navodno unapređenje kritičkog razmišljanja djece kroz balansirano učenje – tko ne bi podržao takvu ideju! No balansirano učenje za njih podrazumijeva da, kada dijete u školi uči o promjenama i ugrožavanju klime, nastavnici također moraju predavati i teorije koje poriču promjene klime.

Na kraju predavanja je na pitanje prisutnih novinara što bi trebalo učiniti da mediji postanu bolji, bivši profesor uglednog MIT (Massachusetts Institute of Technology) jednostavno odgovorio: "Moja je želja da mediji govore istinu o važnim temama. To je prilično jednostavno".