„Coffee to go“, a smeće „to stay“ - zauvijek
23. svibnja 2019
„U Njemačkoj se proširio mentalitet jednokratne uporabe", žali se njemačka ministrica okoliša Svenja Schulze (SPD). Naravno da je problem mnogo veći i dublji: izgleda da više uopće nemamo vremena čak niti na miru sjesti i popiti kavu, nego jurimo negdje makar još uvijek ne možemo bez naše porcije kofeina.
Rezultat je zastrašujući: 320 tisuća plastičnih ili plastificiranih papirnatih čaša za kavu se troši na sat, što znači 2,8 milijardi komada te ambalaže godišnje. I to samo u Njemačkoj. Kako im je i svrha držati tekućinu tako niti papirnate čaše ne trunu tako lako, čak i ako su bačene u košaru za smeće. Jedino je rješenje spaliti ih, ali još su veći problem one čaše koje završe ostavljene negdje uz put. A one pak, upozorava ministrica, neminovno završavaju na našim livadama, u okolišu, na plažama i na koncu u moru.
Kamo vam se žuri, ljudi?
Ako ima neke donekle dobre vijesti u toj pošasti jest činjenica da broj potrošene takve ambalaže raste razmjerno sporo. Izgleda da postoje građani koji redovito uzimaju takvu kavu „za put" i drugi koji to jednostavno ne žele činiti. Ili zato jer imaju vlastitu termo-čašu koju stalno koriste ili zato jer ne žele prihvatiti takvu žurbu u životu: pogotovo za kavu treba jednostavno uzeti vremena.
To pokazuju i podaci o broju upotrijebljene ambalaže: u proteklih pet godina je broj takve ambalaže narastao „samo" s 300 na 320 tisuća na sat. Ali ta žalosna revolucija se u Njemačkoj dogodila tek prije dvadesetak godina, objašnjava Bettina Rechenberg iz njemačkog Ureda za očuvanje okoliša koja je i sudjelovala u ovoj studiji. Još do 1996. bi vas u kavani sažalno pogledali ako biste poželjeli ponijeti kavu sa sobom i u najboljem slučaju vam dali nekakvu običnu plastičnu čašu. Ali valjda preko filmova i medija se tek te godine i u Njemačkoj pojavila ponuda takvog oblika ispijanja kave. Zato i ona poručuje da ljudi češće naručuju kavu „to stay" nego onu za ponijeti.
E pa onda otvorite novčanik...
Obzirom na ovaj naš način života, u Ministarstvu okoliša zapravo ne znaju što bi se drugo moglo učiniti nego da takve kupce „udare po džepu". I to ozbiljno udare: 20 centi za svaki jednokratni pehar i onda još 10 centi za onaj vrhunac besmisla, plastični poklopac za takav napitak. Svugdje gdje se nudi takva kava bi prvo pitanje prodavača trebalo biti jeste li donijeli svoju šalicu, a ne da vam bez riječi toče kavu u takvu ambalažu.
Naravno, čak i tako prikupljen novac neće riješiti sve probleme, ali će općinama barem malo pomoći da se riješe tog smeća. Svima je jasno kako je takva ambalaža izuzetno praktična: jeftina je, jednostavna za skladištenje i uporabu i nitko ne razmišlja što će biti s njom. I prodavači u pekarnicama, benzinskim postajama ili samoposlugama je obožavaju: malo je vjerojatno da bi inače prodali toliko kava koliko ih ovako prodaju. A stara je mudrost ugostitelja: baš na ničemu, čak niti na skupom francuskom konjaku se ne zarađuje toliko koliko na kavi.
Ova inicijativa njemačke ministrice nije slučajno došla istovremeno kad je i Europska unija donijela smjernice o zabrani korištenja nekih jednokratnih pribora kao što je pribor za jelo, tanjuri ili slamke od godine 2021. Političari stranke Zelenih tvrde kako su sve te inicijative bile već davno potrebne jer je upravo Njemačka jedan od najvećih proizvođača takvog smeća u čitavoj Europi.
Problem je i u kantama
Čaše od kave su problem i smetlarima: one su lijepo složene u trgovini, ali zauzimaju mnogo prostora u košarama za smeće kad su tek tako bačene. Izračunali su da prosječno 15% volumena javnih kanti za smeće odlazi na takvu ambalažu – točnije na zrak jer se čaša tek rijetko i zgužva. Ako se sve to sabere, to onda ispadne osam milijuna prosječnih kanti za smeće godišnje punih takve ambalaže. To netko treba sakupiti i odnijeti.
Metoda „udarca po džepu" se zapravo već pokazala kao pouzdano sredstvo. Prije tri godine je u Njemačkoj zabranjeno besplatno dijeljenje plastičnih vrećica u trgovinama i makar one i danas koštaju tek desetak centi, kupci razmišljaju prije nego što krenu u trgovinu. 2016. je prosječan stanovnik Njemačke trošio 45 vrećica godišnje, već godine kad je ta „globa" uvedena je potrošnja pala na 29 vrećica. A trend je – troši ih se sve manje.