Credit Suisse i njeni kriminalni klijenti

Procjena podataka koji su njemačkom listu Süddeutsche Zeitung (SZ) dostavljeni iz anonimnog izvora na svjetlo dana iznosi mračnu prošlost Credit Suissea, druge po veličini banke u Švicarskoj. Radi se o 'kosturima iz ormara‘ koji bi mogli nanijeti ozbiljne štete ovoj velikoj banci. Od 1940-ih godina pa sve do prošlog desetljeća banka je kriminalcima, korumpiranim političarima i mutnim šefovima tajnih službi nudila sigurno utočište za njihovu imovinu - unatoč svim javnim izjavama o isključivoj opredijeljenosti za tzv. strategiju "bijelog novca", dakle samo rada s novcem čije je porijeklo poznato i legalno.

Anonimne podatke su zajednički procijenili novinari SZ-a, organizacije Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) te novinari 46 medijskih partnera iz cijelog svijeta, od francuskog Le Mondea, preko britanskog Guardiana, sve do američkog Miami Heralda, uključujući i njemački javni servis ARD.

Credit Suisse: "Netočno i selektivno predstavljanje"

Banka je ove optužbe opovrgnula. Po njihovim se riječima tu uglavnom radi o slučajevima koji datiraju iz 1940-ih, a njihova "prezentacija (...) temelji se na nepotpunim, netočnim ili selektivnim informacijama izvučenim iz konteksta, što dovodi do pristranih tumačenja poslovanja banke".

Osim toga, navodi se dalje, 90 posto navedenih računa već je zatvoreno. Ali naravno, poručuju Švicarci: "Nastavit ćemo analizirati stvar i, ako bude potrebno, poduzeti daljnje korake."

Švicarski novinari pod pritiskom?

Anonimni zviždač je za SZ uz podatke dostavio i izjavu u kojoj navodi: "Smatram da je švicarska bankarska tajna nemoralna. (..) Ova situacija omogućuje korupciju i uskraćuje zemljama u razvoju prijeko potrebne porezne prihode." Naime, podaci pokazuju da su pripadnici političkih elita brojnih zemalja u razvoju pljačkali svoje zemlje i novac pohranjivali u Credit Suisse.

U Švicarskoj vrijedi jedna od najstrožih bankarskih tajni na svijetu, odavanje informacija o bankarskim računima je kažnjivo djelo, a i novinari koji te podatke objavljuju mogu biti sudski gonjeni. Zato u ovom istraživanju nije sudjelovao nijedan medij iz Švicarske, piše SZ.

Već ranije je je zbog toga posebna izvjestiteljica UN-a za slobodu izražavanja Irene Khan pokrenula istragu.

Puno ozloglašenih imena

Prema švicarskim zakonima banke ne smiju uzimati novac za koji se sumnja da bi mogao potjecati iz kriminalnih aktivnosti, te moraju prijaviti klijente kod kojih postoji takva opravdana sumnja. Stroga pravila vrijede i za strane političare te članove njihove obitelji. Budući da ovdje postoji rizik od korupcije, banke posebno moraju provjeravati porijeklo novca.

Kod Credit Suisse to očito nije bio slučaj. Tako je primjerice banka kao svoje klijente imala bivše političare iz Venezuele koji su bili osumnjičeni za korupciju. Ili slučaj bivšeg kazahstanskog predsjednika Nursultana Nazarbayeva: nekoliko članova njegove obitelji, koja je još uvijek iznimno moćna i utjecajna, imalo je račune u Credit Suisse banci na kojima su bili deseci milijuna švicarskih franaka, a na jednom čak 843 milijuna. Većina tih računa je zatvorena 2012. godine.

A tu je i jordanski kralj Abdullah II. Čak i nakon što su mediji pisali o njegovom "kraljevstvu korupcije", on je i dalje imao račune u Credit Suisse i otvori jedan novi. Na jednom od tih računa je ponekad bilo i 230 milijuna švicarskih franaka, a čini se da je jedan od računa još uvijek aktivan. Njegov odvjetnik kaže da se radi o privatnoj imovini, uglavnom od nasljedstva.

Jedan od klijenata švicarske banke bio je i Rodoljub Radulović, koji je osuđen za nezakonite financijske i naftne transakcije, a tereti ga se i kao važnog igrača u međunarodnoj trgovini kokainom. U jednom trenutku Radulović je kod Credit Suissea imao 3,4 milijuna franaka. Mada je sud već bio utvrdio njegovu krivnju, Credit Suisse mu je otvorila račun 2005. godine. Taj i još jedan račun bili su aktivni do 2010. godine.

Klijenti i bivši menadžeri Siemensa

Dokumenti uključuju podatke o računima više od 30.000 klijenata ove druge po veličini banke u Švicarskoj, uključujući među njima i jednog trgovca ljudima osuđenog na Filipinima, jednog egipatskog ubojicu, kardinale osumnjičene za korupciju i bivšeg menadžera Siemensa osuđenog za mito 2008., čije se milijunsko bogatstvo ne može objasniti njegovom plaćom.

On je godinama upravljao poslovanjem Siemensa u Nigeriji i osuđen je za korupciju 2008. u sklopu velikog skandala. Imao je ukupno šest računa kod Credit Suissea ili neke od njenih podružnica. Jedan od računa privremeno je pokazivao oko 54,5 milijuna švicarskih franaka.

Prema dostupnim podacima, kriminalci su mogli otvarati račune čak i "kada je banka odavno mogla znati da ima posla s kriminalcima".

za (ard,dpa,tagesschau)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu