Crkva razdora nad Potočarima

Crkva na Budaku ili u Dugom polju, čija gradnja je započela prije otprilike dvije godine, sve više je politički problem, predmet stvaranja razdora i tjeranje poznatog bosanskog inata, nego što bi trebala biti, duhovni hram i mjesto za molitvu. Nema suglasnosti čak ni oko naziva mjesta gdje se crkva gradi. Jedni kažu da se gradi na Budaku, drugi u Dugom polju. Kao i obično, realnost je negdje između. Gradilište je na brijegu iznad kojeg je bošnjačko selo Budak, ispod kojeg se prema Bratuncu pruža ravnica zvana Dugo polje. Zaseok lokalni mještani zovu Ilići po najbrojnijoj ovdašnjoj obitelji čije zemljište je i bilo prije no što ga je vlasnik Dušan Ilić poklonio crkvenoj opätini za gradnju crkve.

Gradnja crkve započela je otprilike prije nešto više od dvije godine. Gradnja je bila zaustavljena pravnim riješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove opätine Srebrenica izdatim 13. 9. 2012. godine. Njime je odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za nastavak gradnje crkve. Nadležno ministarstvo u Vladi RS je na osnovu žalbe graditelja ocijenilo da su ispunjeni svi uvjeti za gradnju i na osnovu dokumenta kojeg je potpisala ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Srebrenka Golić, radovi se nastavljaju, a time i problemi eskaliraju.

Rješenje problema na stracima

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je zatražio od nadležnih organa da se crkva premijesti dalje, kako od ekshumirane masovne grobnice tako i od Memorijalnog centra u Potočarima, a bliže pravoslavnoj zajednici u Dugom Polju. Priopćenje iz veleposlanstva SAD-a u Sarajevu pozvane su vlasti Republike Srpske i crkveni predstavnici da obustave gradnju crkve i započnu razgovоre s predstavnicma općine o prikladnijoj lokaciji.

Oglašavaju se i udruženja obitelji žrtava. Udruženje “Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa” čija predsjednica Munira Subašić najavljuje mogućnost da dženaza i ukop žrtava genocida u Memorijalnom centru Potočari 1.srpnja bude odgođena “ukoliko međunarodna zajednica ne izvrši pritisak na vlasti Republike Srpske, odnosno Srpsku pravoslavnu crkvu, da obustave izgradnju crkve na Budaku”.

Takav stav je zauzet i na jučerašnjoj (19.4) prvoj sjednici Organizacijskog odbora za obilježavanje 18. godišnjice od genocida u Srebrenici počinjenog u srpnju 1995. godine. Predsjednik tog odbora i načelnik općtine Srebrenica Ćamil Duraković kaže:“Zaključak  Odbora je da uputim službeno pismo članicama PIC-a (Vijeće za implementaciju mira) da na Upravnom odboru Vijeća riješe problem crkve jer sve druge mogućnosti su iscrpljene. Očito je da konsenzusa o tome nema i ukoliko to oni ne učine mi nećemo sazvati slijedeći sastanak Organizacijskog odbora. Ovo je najmanje pitanje religije i upražnjavanja religijskih potreba. Ovo je više političko pitanje koje je postalo pitanje javnosti. Mi ne želimo snositi odgovornost za sigurnost na dženazi 11. srpnja kao ni sigurnost uopće na svim  obilježavanjima koja će se desiti tijekom ove godine u Srebrenici. Mi najmanje želimo da ne bude ukopa i komemoracije, ali isto tako ne možemo garantirati da ljudi širom BiH, pa i svijeta, koji toga dana dođu u Potočare neće, iz revolta, učiniti nešto što bi bilo narušavanje našeg digniteta i integriteta kao preživjelih žrtava”.

Gradnja se nastavlja

Posjetili smo gradilište crkve na kojem zatičemo desetak radnika koji užurbano rade. Tu je i Aleksandar Mlađenović pravoslavni svećenik iz Srebrenice. On nam kaže kako je eparhijski i građevinski odbor za gradnju crkve donio odluku da do daljeg ne daju nikakve izjave za javnost kao i zabrane snimanja i fotografiranja na samom  gradilištu.

Ipak, u neslužbenom razgovoru od svećenika saznajemo da  svi  radnici, osim glavnog majstora, na gradilištu rade dobrovoljno i besplatno, čime želi naglasiti da je gradnja crkve želja i volja naroda, a ne politika. Kaže još da su početkom travnja predstavnici Srpske pravoslavne crkvene općine Srebrenica i Građevinskog odbora za izgradnju hrama u Dugom Polju, Osnovnom sudu u Srebrenici tužili načelnika općine Srebrenica i odgovorne u administrativnoj službi općine “zbog opstrukcije i nezakonite zabrane gradnje vjerskog objekta”. Tužbu je navodno, svojim potpisima podržalo 359 Srba koji žive u Ilićima i naseljima Dugo polje, Studenac, Pećišta, Zagoni, Žuti, Plavi most i Borići.

„Sve je ovo politika unijeta sa strane jer dosta mještana, Bošnjaka iz okoline, nam govore da nemaju ništa protiv gradnje crkve čak nas i podržavaju, a prvi ovogodišnji donator za gradnju bio je jedan Bošnjak”, kaže nam pop Mlađenović u povjerenju, naglašavajući da “iz razumljivih razloga” ne želi spominjati imena.

Malo običnih ljudi, Srba i Bošnjaka, želi javno govoriti o ovoj temi. Mišljenja Srba mogla bi se svesti na ono što nam je rekao Miloš Milovanović, naglašavajući da je to njegov privatni, a ne službeni stav kao odbornika SO Srebrenica i člana Crkvenog odbora Srebrenica.

“Sve je u skladu sa zakonom. Sve potrebne dozvole za legalnu gradnju postoje i crkvu treba izgraditi. Politiku u ovo ne treba miješati. Ckva je tu potrebna za više od 200 srpskih obitelji koje žive u okolini i kojima su crkve u Srebrenici i Bratuncu daleko. To je crkveno zemljište i nije bilo pogodnije lokacije za gradnju. Ova crkva je potreba, a ne nikakav prkos ili provokacija. Memorijalni centar u Potočarima se čak i ne vidi sa platoa gdje se crkva gradi niti se ona može vidjeti iz samog Memorijalnog centra i sve ovo što sad Bošnjaci rade po meni su ucijene i prijetnje kojim oni žele produbiti krizu u Srebrenici i izazvati probleme. To što radi njihov Organizacijski odbor po meni je poziv narodu da ovdje napravi nešto što ne bi bilo prikladno posebno prostoru Srebrenice gdje obilježavanje stradanja Bošnjaka 1. srpnja i stradanja Srba 12. srpnja treba proteći u najboljem redu, miru i kako to dolikuje”, kaže Milovanović.

Ovo će po svemu sudeći biti ovogodišnja top tema ili jedan od tko zna kojih po redu “slučaja Srebrenica” od kojeg mnogi imaju korst, a uvijek na štetu naroda, “malih ljudi” kojima svi manipuliraju i koriste ih za svoje ciljeve i potrebe, a koji u Srebrenici, podjednako loše i teško žive, bilo kojem da se Bogu mole ili u njega uopće ne vjeruju.