Crna Gora - podijeljena zemlja u moćnom društvu

Jarbol za još jednu zastavu ispred novog sjedišta NATO-a u Bruxellesu je spreman. Na njemu će se u srijedu zavijoriti crveni barjak Crne Gore nakon što ovoga ponedjeljka njezini dužnosnici u Washingtonu obave posljednji formalni čin i predaju dokumentaciju za pristupanje Sjevernoatlantskom Savezu. Mir, osiguravanje granica i gospodarski rast, riječi su koje pristaše NATO-a godinama ponavljaju kao mantru, a sada se te riječi mogu i dokazati i provesti u djelo.

„Beneficije članstva u Savezu su dugoročne prirode, a sasvim sigurno je da će građani uočiti značajan napredak u oblasti vladavine prava, te jačanja institucija sa sve manje izraženom korupcijom i nepotizmom", tvrdi u razgovoru za Deutsche Welle Aleksandar Dedović iz nevladine organizacije (NVO) Alfa Centar koja od osnivanja promovira i educira javnost o pristupanju Sjevernoatlantskom savezu.

NATO ipak nema magični štapić, ističe Dušica Tomović, novinarka regionalne mreže BIRN, koja je godinama pratila vojne teme. „Ranija proširenja u regiji nisu to ni pokazala ni dokazala – da članstvo u NATO-u utiče na gospodarski rast. Članstvo znači veću sigurnost, garantira granice i to je to", navodi Tomović i dodaje: „Politička kriza u Crnoj Gori je toliko duboka da se bojim da će biti potrebno puno više od simboličnog podizanja crnogorske zastave ispred štaba NATO-a."

„Ništavna odluka"

Crna Gora ulazi u moćnu vojnu alijansu u trenutku najdublje političke krize od uvođenja parlamentarizma. U parlamentu već nekoliko mjeseci sjede samo zastupnici vladajuće koalicije, dok raznorodna oporba bojkotira rad parlamenta od listopadskih izbora čije rezultate ne priznaje. U tijeku je suđenje za „državni udar" koji je prema mišljenju vlasti na dan izbora trebao izazvati kaos u zemlji, te se „pokušaj puča", kako se navodi u Podgorici, odvijao pod dirigentskom palicom Rusije. Čelnici oporbenog „Demokratskog Fronta" (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević optuženi su da su dio organizirane kriminalne skupine koja je, kako se navodi, pripremala teroristički napad.

„DF odluku o pristupanju Crne Gore NATO-u, izglasanu u krnjem parlamentu, smatra ništavnom i neobvezujućom. Čim dođe do promjene vlasti, organizirat ćemo referendum i provjeriti odluku koju je donio nelegitimni parlament. Uvjeren sam da je većina građana protiv učlanjenja u NATO", kaže Knežević u intervjuu za DW.

U međuvremenu, DF će djelovati lokalno. „Kroz iniciranje deklaracije o ukidanju sankcija Rusiji u općinama gdje vršimo vlast, pokušat ćemo normalizirati odnose s Rusijom, privući veći broj turista i ruskih investicija, jer je naša ekonomija ovisna o odnosima s Rusijom", ističe Knežević.

Čvrsta granica s Kosovom

Upravo je Rusija pogurala Crnu Goru u krilo najjačih zemalja svijeta, smatra novinarka Dušica Tomović. „Crna Gora je imala sreću da je bila u finalnoj fazi ulaska u taj vojni savez u momentu kada je prisutnost Rusije na Balkanu postala toliko očigledna da to više nitko nije mogao ignorati, ni EU ni SAD. Inače, formalno članstvo ne bi došlo tako brzo – svega sedam godina nakon što je počeo proces pristupanja."

Hoće li i koliko NATO regulirati odnose u Crnoj Gori? „NATO nema mandat da se upliće i uređuje odnose unutar država članica", kategoričan je Dedović. „Sjevernoatlantskim ugovorom reguliraju se odnosi među zemljama članicama, pogotovo ako politike nagovijeste nastanak nekog mogućeg konflikta ili sukoba", kaže on.

Upravo jedan od tihih konflikata se događa na relaciji Podgorica - Priština oko demarkacije granice na Prokletijama. Iako Kosovo nije članica NATO-a, pod jakim je američkim utjecajem, zbog čega je logično očekivati utjecaj vojne alijanse. „Upravo je dolazeće članstvo išlo na ruku službenoj Podgorici i zato je došla podrška saveznika u tom sporu. Ne vidim da će se netko usuditi krenuti u redefiniranje granice države koja je punopravna članica NATO-a", uvjerena je Tomović.

Tko će sve to platiti?

Cijena članstva uskoro će porasti, pa umjesto planiranih 1,2 posto bruto domaćeg proizvoda, Crna Gora će godišnje morati izdvajati dva posto, odnosno 70 milijuna eura. „Kao i kod članica s dužim stažom, ova procedura može trajati i 4-5 godina. Očekujem da će i Crna Gora, kao odgovoran partner, u istom roku završiti i svoje obveze", navodi Dedović.

Crna Gora trenutno za obranu i vojne penzije izdvaja oko 50 milijuna eura, navodi Tomović. „Zato će vladi u Podgorici biti teško objasniti građanima da će izdvajanja za obranu ići i do 70 milijuna eura u narednim godinama u momentu kada se ukidaju socijalna davanja za najsiromašnije i dodatno se zadužuje da bi se održala likvidnost."

Koštat će i brojnije sudjelovanje crnogorskih vojnika u misijama NATO-a. Osim novca, postavlja se pitanje njihove sigurnosti, jer prisutnost Crne Gore više neće biti ograničena samo na neborbene zone. Dedović ipak podsjeća da krajnja odluka ovisi o Crnoj Gori: „Moramo znati da o svakom upućivanju vojnika i civila u misije NATO-a odlučuje Skupština Crne Gore. O ovom pitanju se odlučuje shodno našim kapacitetima, mogućnostima i interesu, tako da i odluka o slanju može biti negativna."

Zato možemo zaključiti da će slanje Crnogoraca na borbene linije u Afganistan ili uskoro u Siriju ovisiti o odluci zastupnika vladajuće koalicije. Oporbenjak Knežević ima još jednu bojazan: „Ako se tome doda da postajemo legitimna meta za sve ekstremne vidove terorizma od kojih nisu pošteđene ni puno veće članice NATO-a, jasno je da ubrzano ugrožavamo vlastitu sigurnost."

Crna Gora je prva članica NATO-a koju je taj vojni savez u prošlosti bombardirao. U toj republici je, dok je ona bila još u državnoj zajednici sa Srbijom, 1999. ubijeno sedam osoba – među njima šestoro civila, a od njih troje djece. Ti zračni napadi su tada bili usmjereni protiv Miloševićevog režima u Beogradu.