Crnogorska svađa oko crkvenih nekretnina
9. lipnja 2019Sve crkve i manastiri koji su bili imovina države Crne Gore prije gubitka njene neovisnosti i pripajanja Srbiji 1918. godine, a koji kasnije nisu na zakonit način prešli u vlasništvo neke vjerske zajednice, postat će državna imovina, predviđeno je prijedlogom novog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je nedavno usvojila crnogorska Vlada. Zakon je nastajao 4 godine, javne rasprave su bile praćene i incidentima a od početka se ovoj odredbi snažno suprotstavila i najveća crkva u Crnoj Gori – Mitropolija crnogorsko – primorska (MCP).
Crkveno pitanje u Crnoj Gori već godinama je i politička tema, naročito od odvajanja od Srbije 2006. godine, s obzirom da je Mitropolija dio Srpske pravoslavne crkve (SPC). Vlast na to ne gleda blagonaklono, dio njenih pristalica MCP naziva i „okupatorskom crkvom" ali njihova Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) i dalje ima mnogo manje vjernika. Uz to, ona je nekanonska odnosno nije priznata od Carigradske patrijaršije.
Svako malo, vlast i Mitropolija su u sukobu. Nedavno je Vlada nakanila srušiti nelegalno sagrađenu krstionicu Mitropolije kod Tivta ali su se kod nje okupili vjernici i obranili je. Pristalicama CPC-a posebno bode oči to što vlast ni nakon 14 godina nije sklonila metalnu crkvu s planine Rumije kod Bara, koja je također nelegalno postavljena 2005. i to helikopterom Vojske tadašnje Srbije i Crne Gore. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, najavio je prošle godine rješavanje crkvenog pitanja u Crnoj Gori. Prijedlog novog zakona je prvi korak na tom planu ali i, već sada je jasno, predmet novog sukoba države i najbrojnije crkve.
Zakon protiv najveće crkve
„Predloženi zakon je, u stvari, zakon protiv Mitropolije crnogorsko - primorske. Postoji čitav niz članova u kojima samo što nije nacrtana Mitropolija i kojima se ona stigmatizira. Ovo je u stvari zakon o oduzimanju svetinja Mitropolije ali i ostalih vjerskih zajednica", tvrdi koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske Velibor Džomić.
S druge strane, u Vladi kažu da apsolutno nema govora o bilo kakvom obliku konfiskacije i nacionalizacije vjerskih objekata nego se samo radi o uvođenju pravnog reda i utvrđivanju što je a što nije državno vlasništvo.
„Prijedlogom zakona ne oduzima se imovina niti jednoj vjerskoj zajednici, nego naprotiv, štiti se pravo svim vjerskim zajednicama koje dokažu da imaju pravo vlasništva na vjerskim objektima i zemljištu", poručuje Žana Filipović iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, koje je pisalo zakon.
Filipović dodaje i da ovim zakonom Vlada ispunjava svoju ustavnu i povijesnu obvezu da pitanje slobode vjeroispovijesti u Crnoj Gori uredi modernim zakonom, po najvišim međunarodnim standardima. „Država će štititi imovinu i kulturno blago koje pripada svim građanima i osigurati da zakoni Crne Gore jednako važe za sve, na čitavom području naše države", najavljuje Filipović.
Bitka oko crkvene imovine
Zakonom je predviđeno da ako neka vjerska zajednica ima dokaze da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine, država će to priznati i poštovati. Ipak, ako nema takvih dokaza, nego je riječ o imovini koju je stvarala država Crna Gora i koja predstavlja kulturnu baštinu svih njenih građana, ta imovina će biti upisana kao kulturno blago, odnosno državno vlasništvo Crne Gore.
Džomić tvrdi da u doba stvaranja moderne crnogorske države, od 1852. do 1918. godina, crkvena imovina nikad nije bila državna a nije ni kasnije. Podsjeća i da je Mitropolija nedavno na sudu dokazala da je crkva Svetog Dimitrija na Kruševcu u Podgorici u vlasništvu crkve iako ju je država pokušavala prisvojiti.
Filipović, pak, kaže da ako bilo koja vjerska zajednica ne bude imala dokaze o pravu vlasništva nad crkvama i manastirima, ta imovina će se upisivati na državu.
Kako su vjerski objekti upisani u katastar?
U Crnoj Gori postoji između 650 I 700 pravoslavnih vjerskih objekata. Gotovo svima raspolaže Mitropolija crnogorsko – primorska gdje negiraju česte tvrdnje krugova oko CPC-a da su ovi objekti upisani na Srpsku pravoslavnu crkvu sa sjedištem u Beogradu.
„To su ordinarne laži jer tako nešto nije ni pravno moguće. Oni su upisani na Mitropoliju i njene eparhije a u knjigama stoji i naš matični broj", kaže Džomić.
Proteklih godina CPC je podnosila i kaznene prijave protiv službenika crnogorske Uprave za nekretnine zbog navodnog nezakonitog upisa crkava i manastira na Mitropoliju tijekom ratnih devedesetih i poslije referenduma 2006. Džomić kaže da su sve prijave, njih oko 50, odbačene jer su nadležni utvrdili da je sve čisto. Osvrnuo se i na tvrdnje CPC-a da su neke crkve i manastiri upisani na privatne osobe.
„Postoji u nekim listovima nekretnina da je upisan mitropolit crnogorsko-primorski i oni tu vide Amfilohija Radovića. Nije to Amfilohije Radović nego mitropolit crnogorsko-primorski kao institucija", dodaje Džomić.
Mitropolija najavljuje otpor
Džomić ponavlja da je ovaj zakon neprimjenljiv jer mu nije jasno kako će se dokazivati vlasništvo nad nečim što je već dokazano pred institucijama.
„To je suprotno Ustavu Crne Gore i zdravom razumu i mi ćemo se braniti na svaki način. To znači i pravno ali pružit ćemo i građanski otpor. Žalit ćemo se ako nam oduzmu bilo koju crkvu i priložit ćemo i dokaze, odnosno pravomoćna rješenja iz katastra. Pitajte bilo koga iz katastra mogu li se danas mijenjati ta rješenja. Ne postoji pravni način da se to učini. Ovo produbljuje podjele među građanima, stvara zlu krv i može izazvati ozbiljne društvene posljedice", upozorio je Džomić.
Filipović, s druge strane, objašnjava da procedura utvrđivanja prava vlasništva na vjerskim objektima podrazumijeva podnošenje pravno ispravne dokumentacije na temelju koje će o upisu odlučivati Uprava za nekretnine ili sud.
„Zbog kompleksnosti ovog pitanja, mislimo da priču ne bi trebalo temeljiti na pretpostavkama nego pustiti da pred nadležnim organima subjekti dostave dokumentaciju i provedu postupak", kaže Filipović. Ona kaže da će interese države u ovim slučajevima štititi Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore. Ponavlja da ovaj zakon ravnopravno tretira sve vjerske zajednice kao i da im država stalno pomaže u jačanju vjerskog života dodjeljujući im ukupno 200 tisuća eura godišnje iz proračuna ali i pomažući u gradnji crkava i manastira.
Ipak, zbog svega će Mitropolija 15. lipnja, u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, organizirati i tzv. Trojičindanski narodni sabor.
„Poslat ćemo poruku Vladi da se ne mogu na ovaj način rješavati prava crkve koja su vjekovna, neporeciva i nezastariva. Mitropolit Amfilohije pročitat će proglas Vladi i javnosti da nema potrebe da se radikaliziraju stvari u Crnoj Gori i da nam treba zakon koji će biti jednak za sve, a ne zakon koji će biti batina za svećenike i vjernike najbrojnije crkve u Crnoj Gori", zaključio je Džomić.
Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android