Crveni karton despotima!
23. veljače 2011Mi ne znamo gotovo ništa o stanju u Libiji. To je "plod" rada diktatora Muamara al Gadafija. Koliko je bilo žrtava u napadu borbenih zrakoplova na demonstrante? Tko još doista stoji iza pukovnika Gadafija? Tko su protivnici režima? Nema TV-snimki, nema provjerenih informacija - nema ni imena žrtava. Libija je izolirana od javnosti, a Libijci čvrsto "zarobljeni" u šaci Gadafijeve socijalističko-islamske narodne republike. Sramota je kako se Europska unija ponaša - i kako je sramežljiva reakcija Unije. Nakon višesatne diskusije nisu zaključene niti sankcije!
Europska unija zna s kime ima posla. S despotom koji Maoa, Staljina i Hitlera označava svojim političkim uzorima, s dugogodišnjim patronom međunarodnog terorizma, na čiji račun idu i napadi na berlinsku diskoteku La Belle i u škotskom Lockerbieju. Desetljećima je "kralj afričkih kraljeva" (kako se sam nazvao) potpirivao ratove u Africi dostavom oružja i financijskom potporom najrazličitijih skupina. On je odgovoran za destabilizaciju većih dijelova središnje Afrike - koja traje do danas.
Europa to zna. I Europa je doživjela u više navrata Gadafijeve neumjerene zahtjeve, posljednji put na afričko-europskom susretu na vrhu u Tripoliju krajem 2010. Gadafi je prisutne izmaltretirao govorom (dugim sat i pol) punim tiradama - a da nitko nije napustio prostoriju.
Europa žanje ono što je posijala
Europa sada žanje ono što je posijala - kada je Gadafija promovirala u europskog žandarma. U listopadu prošle godine EU je s Gadafijem potpisala sporazum i suradnji na polju migracija. Libija je među afričkim izbjeglicama poznata kao brutalna policijska država. Preko dva milijuna Afrikanaca koji svake godine preko Libije pokušavaju doći u Europu, završavaju u logorima u kojima se ne poštivaju ljudska prava - prije nego što natovareni u kamionima bivaju prebačeni u susjedne pustinjske zemlje.
Neljudska politika, koja je u suprotnosti svim europskim vrijednostima. Skandal je činjenica da je EU za to obećao čak novčanu pomoć. Nepravedni režim koji nije potpisao Ženevsku konvenciju o izbjeglicama i koji ne poznaje zahtjeve za azilom. Možda će aktualne slike iz Bengazija i Tripolija pomoći da se i u Europskoj uniji upale lampice? Do sada se nije puno toga moglo primijetiti.
U Bruxellesu, Parizu, Berlinu i Madridu često se moglo čuti: "Potreban nam je, zato s njim surađujemo!" Libija je četvrti po veličini proizvođač nafte u Africi, treći najvažniji dostavljač nafte u Njemačkoj. Tko s vragom tikve sadi, ne treba se čuditi kad izgubi svoju vjerodostojnost. Umjesto da se pozabavi kompleksim problemima poput zaustavljanja migracije iz Afrike uz pomoć mira i razvoja u zemljama odakle potječu izbjeglice, puno je jednostavnije obvezati južne susjede na bezobzirnu politiku zaustavljanja migracije. Ljudska prava više-manje... To je dvostruki moral, koji šteti europskoj vanjskopolitičkoj vjerodostojnosti! Prividna stabilnost koja se temelji na ne-pravu i diktaturi kao u Gafafijevoj državi, to Europa ne bi trebala podupirati.
Čak je i Rusija osudila pokolj
Čak je i Rusija teško osudila masakr proteklog vikenda. Na određeni način Gadafi je u svojoj viziji islamsko-socijalističke narodne republike sam "najavio" događaje: krajem 70-ih godina prošlog stoljeća on je skicirao "državu masa" koja sama vlada sobom - bez vođe. A upravo na tome rade ljudi u Libiji. Gadafi bi trebao otići.
Autorica: Ute Schaeffer / sma
Odg. ur.: A. Šubić