Daj mi kino!

Nekad vodeća prikazivačka tvrtka, Kinematografi Zagreb, prodana je privatnom vlasniku, koji je jednu za drugom rasprodavao dvorane u kojima su mnoge generacije gledale svoje omiljene filmove. Dakako, postoje i svijetli promjeri prodaje dvorana, poput odluke gradskih vlasti da otkupe neka kina. Kino Tuškanac je tako preuzelo ulogu zatvorene kinoteke, Lika je dana na korištenje plesnoj sceni, a nekadašnji Apolo postao je pozornica glumačke družine Histrioni. No, neke druge dvorane nisu uspjele zadržati svoju kulturnu namjenu. Nestajanje tradicionalnih kino dvorana u Zagrebu potaknulo je filmaške udruge i filmofile da zbog jednog osobitog filmskog prostora zbiju redove i pokrenu prosvjednu akciju „Daj mi kino!“

Peticija za Europu

Nakon što je nedavno jedna od posljednjih reprezentativnih kino dvorana – kino Zagreb na Cvjetnom trgu – zatvorilo svoja vrata i postalo buduće gradilište unosnog komercijalnog poslovno-stambenog objekta, zagrebačkoj kulturnoj sceni postalo je jasno da je ostalo vrlo malo vremena da se spasi što se spasiti može. Ovih je dana, naime, u središtu pozornosti prosvjedna akcija kojom se od zagrebačkih gradskih vlasti traži otkup i očuvanje filmskih programa u najstarijem gradskom kinematografu – gotovo stoljetnome kinu Europi. Akcija „Daj mi kino!“ krenula je prošloga utorka kada je na blagajni tog kina u samo nekoliko sati prikupljeno preko 500 potpisa, a do danas je na blagajni kina te na web stranicama www.dajmikino.org podršku očuvanju kina Europe dalo više od 5000 ljudi. Među prvim potpisnicima peticije zatekli smo mnogobrojne veterane hrvatskoga filma poput Zorana Tadić, Petra Krelje ili Veljka Bulajića, no staru kino dvoranu došli su podržati i nekadašnji djelatnici Kinematografa koji borbu za to kino shvaćaju vrlo osobno: "Mi smo se odricali svojih novaca da uređujemo sve… I sad se to tak sprčkalo. Milsim, direktorica je to sprčkala, to je neka ruska „šrot“ kompanija, ko na tko su vlasnici zapravo. Lova ide tko zna kamo… Tu je bio i Sydney Pollack i mnogi drugi koji su kada su imali svečane premijere bili oduševljeni prostorom."

Kažu da je preskupo

Inicijativa je okupila petnaestak filmskih udruženja, festivala i institucija, a u ime jednoga od pokretača akcije Hrvatskoga filmskog saveza, Dijana Nenadić naglašava da je opstanak dvorane Europa presudan za očuvanje filmske kulture u Zagrebu: "Ako smo Tuškancem pokrili kinotečni program, nacionalne kinematografije i autorske cikluse te alternativne forme, onda bi kino Europa trablo služiti festivalima, premijerama hrvatskih filmova i recentnoj umjetničkoj produkciji i nekomercijalnom filmu. Time bi program bio više nego popunjen."
Uz Filmski savez, akciju je inicirao i Zagreb film festival čiji direktor Boris T. Matić upozorava na srž problema oko otkupa i očuvanja te dvorane: "Ono što smo mi čuli da je i ono što ponavlja član gradskog poglavarstva zadužen za kulturu Duško Ljuština – to je da je njima kino Europa preskupo. Da Kinematografi traže previše novaca."
Pregovori grada i vlasnika zapeli su, dakle, na cijeni dvorane za koju Kinematografi navodno traže oko 3 milijuna kuna, a kako će se na gradskom poglavarstvu upravo ovih dana naći ta točka dnevnog reda, cjenkanje se bliži se vrhuncu. Grad ima pravo prvokupa dvorane pa mu je dobra pregovaračka pozicija osigurana, no, kako naglašava Matić, znajući koliko se i na koje načine troši novac zagrebačkoga proračuna, otkup dvorane ne bi trebao biti problem: "U svim ovim investicijama koje grad daje ja bih samo spomenuo da grad izdvaja 45 milijuna kuna godišnje za nogometni klub Dinamo i 35 milijuna za Hrvatsko narodno kazalište. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je 35 milijuna kuna proračun Ministarstva kulture za cjelokupnu godišnju hrvatsku filmsku proizvodnju. A evo u posljednje 4 godine hrvatska kinematografija radi velike uspjehe u inozemstvu – u San Sebastianu imamo filmove, na Raindanceu… Imamo box-office-a s „Muškarcem bez brkova“ preko 110 tisuća gledatelja. Znači to je samo jedan film, a HNK godišnje posjeti 100 tisuća gledatelja. Tako da mislim da problem nije u novcu."

Kazalište treba scenu, a ne platno

Opsluživanje budućeg filmskog centra trebalo bi biti još manji problem ako se dvorana uspješno otkupi: "Grad Zagreb ukoliko kupi tu dvoranu ili mora sam odrediti ili, ono što je najpoštenije, objaviti javni natječaj i mislim da se razne strukovne udruge ili poduzeća ili bilo tko tko želi javi s idejom kako će održavati to. Mi mislimo da bi Grad Zagreb zajedno s Ministarstvom kulture trebao pokrivati hladni pogon, a nekoliko zaposlenika tog kina može se održavati od ulaznica ili pratećih programa u kinu Europi", napominje Matić.
Osim financijskih prepreka, očuvanju kina Europe, proteklih su se mjeseci mogle čuti i diskusije o samoj prenamjeni. Najčešće je ta dvorana bila spominjana u kontekstu dramske scene Hrvatskog narodnog kazališta, no tu mogućnost direktor drame HNK-a Dragan Despot danas u potpunosti odbacuje: "Pomišljati da to kino može biti kazalište vezano je za ljude koji zapravo ne znaju što znači kazalište. Međutim, meni je to značilo poticaj da se uopće skrene pozornost na drugu scenu HNK-a bez koje HNK nema nikakve šanse."
Po svemu sudeći akcija „Daj mi kino!“ mogla bi uroditi plodom i spasiti još jedan važan kulturni prostor u Zagrebu od komercijalizacije. Uspije li toj inicijativi sačuvati kino Europu, nadamo se da će svoj utjecaj u budućnosti iskoristiti i da pomognu svojim kolegama u drugim hrvatskim gradovima poput primjerice Šibenika ili Pule gdje danas ne radi niti jedno kino.