Daleko je Bruxelles...
21. svibnja 2014Prije nepunih 14 mjeseci na ovom portalu najavili smo tadašnji, prošli ciklus izbora za parlament Europske unije naslovom "Izbori koji nikoga ne zanimaju", a što se odnosilo na interes hrvatskih građana. Na žalost, ako je suditi po medijskim analizama i anketama, ovogodišnji izbori za europarlament mogli bi privući još manje pažnje u najnovijoj članici kontinentalne zajednice. Razloga je tomu više, mada treba primijetiti da ni trend u ostalim zemljama EU-a nije po tom pitanju nimalo ružičast.
Poražavajuća lanjska izlaznost od 20,8 posto u Hrvatskoj tumačena je općenitim zasićenjem građana izborima u kojima, međutim, oni vide sve manje obećane demokratske koristi i smisla. Raspoloženje je danas još sumornije, budući da se ekonomska kriza ovdje produbljuje, dok Bruxelles zauzvrat nalaže strožu fiskalnu disciplinu. Tonči Kursar, politolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, smatra da su građani već lani bili skeptični prema institucijama EU-a, a u međuvremenu ih baš i nisu počeli doživljavati kao svoje.
Loše doba za demokraciju
"Pritom se na neki način potvrđuje teza da sama demokracija bolje uspijeva u manjim zajednicama", rekao nam je Kursar, "a Europska unija pokazuje se eksperimentom na ogromnom uzorku od preko pola milijarde ljudi". Da bi stvari bile teže, taj eksperiment u mnogočemu već kronično zapinje. Sve je upadljiviji jaz između zastupanih interesa krupnog kapitala i onoga što predstavlja dobrobit najširih slojeva društva pa i čitavih zemalja tzv. periferije EU-a koje su se odrekle monetarnog suvereniteta za ljubav dereguliranog europskog tržišta. A ono pak izaziva sve veći otpor u narodu.
Kursar nalazi da Hrvatskoj tako ne ide na ruku ni činjenica da mehanizmi demokracije u 21. stoljeću ne artikuliraju narodnu volju niti onoliko koliko su to uspijevali prije otprilike dva stoljeća, u doba nastanka građanskih država. Pritom u Hrvatskoj nisu aplicirani ni kvalitetniji dosezi liberalne kapitalističke demokracije iz dva-tri desetljeća njezina vrhunca, nakon Drugog svjetskog rata, s okolnostima u prilog razvoju države blagostanja: "Ali, ne smijemo se zavaravati pomišlju da je moguće, i ne samo u vezi s tim, vratiti kolo povijesti unatrag."
Činjenica je da se u međuvremenu mnogo toga promijenilo: mnogi kritičari zamjeraju Zapadu da umjesto materijalne proizvodnje danas uglavnom preferira varljive financijske derivate čiju unutarnju logiku prosječan građanin gotovo uopće niti ne razumije. Ali, osjeća da je iznevjeren od političara koji generalno uzurpiraju demokratski legitimitet, kako domaći tako i međunarodni. Rezultat toga je drastični gubitak interesa za biranje predstavnika u jedinoj direktno biranoj instituciji EU-a, očito nimalo uvjerljivoj pored niza paralelnih, nedemokratskih centara stvarne političke moći.
"Narod je obeshrabren"
"Bili smo kao društvo i naivni i preinertni", rekla je za DW Mirjana Nazor, psihologinja s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, govoreći o očekivanjima građana uoči pristupanja Uniji. Ona smatra da smo članstvo prihvatili kao neminovnost na koju ni prije ni kasnije ne možemo puno utjecati. Takvo je pozicioniranje društveno rizično, i podrazumijeva odricanje od uloge aktivnog subjekta – postajemo objekt. A sigurno je da nam EU svakako neće biti bolji, ako u njegovom političkom životu sudjelujemo manje.
Stoga je rezignacija i defetizam logična reakcija na izbore za europarlament, iako valja uočiti slično raspoloženje i u kontekstu domaćih izbora, saborskih ili lokalnih. "Narod je obeshrabren, čini mu se da već dugo ne odlučuje ni o čemu, a pogotovo u odnosu na nešto što nam izgleda daleko kao Bruxelles te se razvija stav tipa 'nema se smisla gnjaviti tim'", tumači Mirjana Nazor, ali na kraju zaključuje: "Tako nikad nećemo promijeniti ništa - ako se ne trgnemo iz apatije". Koliko hrvatski birači trenutno imaju snage za to, saznat ćemo već idući vikend.