Daleko od očiju daleko od srca

Nemoguće je odjednom postalo moguće: Nakon što je predsjednik Hollande prije mjesec dana najavio uklanjanje izbjegličkog kampa kod Calaisa, francuske službe su odjedanput pronašle 7.000 mjesta u prihvatnim centrima širom zemlje. Pariz se godinama opirao da te ljude, koji su došli do sjevernih obala Francuske u nadi da će se prebaciti u Veliku Britaniju, smjesti negdje dostojno čovjeka. Objašnjenje je uvijek bilo - nema mjesta.

Kamp je znak političkog kukavičluka

Takozvana "džungla kod Calaisa" produkt je francuske migracijske politike - okretanje glave od problema. Ovaj kamp pokazuje koliko je zakazala vlada Francoisa Hollandea, koja zbog političkog kukavičluka izbjegava odgovornost. Stanje u Calaisu poznato je već godinama. Velika "džungla" u blizini luke je nastala odmah nakon uklanjanja ranijega kampa, a da ljudima nije ponuđen drugi smještaj.

Ovaj izbjeglički slum je sramota. Ljeti se širi nepodnošljiv smrad, a zimi se ne može proći od blata. Ali, London i Pariz se ponašaju kao da s tim nemaju nikakve veze. Britanci su svoju graničnu kontrolu prebacili na francusko tlo - što znači Francuska se mora brinuti o tim ljudima. Pariz opet na migrante gleda više kao na britanski problem i ne čini ništa. Tek je zapravo izborna kampanja u Francuskoj dovela do pomaka. Naime, desničarska Nacionalna fronta "džunglu kod Calaisa" s uspjehom koristi kao  streljivo protiv aktualne vlade.

Kamp je sramota Europe

Velika Britanija se u pravo vrijeme, još prije izbijanja izbjegličke krize, ukopala iza La Manchea. A solidarnost Londona je, kao i obično, ravna nuli. Francuska pak zbog svojih radikalnih desničara ne priznaje humanu izbjegličku politiku i jednostavno gleda u stranu. No, konstantna medijska pozornost od "džungle" je napravila političku sramotu koja se više nije mogla ignorirati.

Nažalost ovo nije priča u kojoj će na kraju sve biti dobro. Migranti su raspoređeni širom Francuske bez znanja o tom kako izgleda njihova budućnost. Nije im objašnjeno kakva su im prava, nije im osigurana humanitarna pomoć, osim što im je obećano nekoliko tjedana mira u francuskim provincijama.

Mnogi od njih će za nekoliko mjeseci ponovo otići do obale i pokušati napustiti Francusku. Drugi se pak ponovo pojavljuju u okolici Calaisa jer nisu izgubili nadu da će prijeći La Manche. A njihov život će u novim divljim kampovima biti još teži nego što je bio u "džungli".

Francuska vlada će biti zadovoljna time da je kamp uklonjen i da su ljudi raspoređeni po Francuskoj. No, time problem "džungle" nije riješen već je samo podijeljen. Ali, za Pariz sada važi - daleko od očiju daleko od srca. Jer, kada mediji prestanu pisati o humanitarnoj katastrofi kod Calaisa polako će se to i zaboraviti. Humana i odgovorna politika izgleda drugačije.