Dan kada je financijska kriza stigla u Njemačku

Srpanj prije deset godina većini bankara je još uvijek dobro u pamćenju. Već na proljeće te godine se počelo govorkati o "trulim" hipotekarskim kreditima u SAD-u koji su povezivani sa zdravim kreditima i tako u paketima prodavani diljem svijeta.  Među mnogim kupcima se našla i relativno nepoznata banka IKB iz Düsseldorfa koja je u srpnju 2007. upala u nevolje jer je prije toga mnogo investirala u američke hipotekarne kredite koji više nisu vrijedili mnogo. Ovo je bila prva banka kojoj je država (tj. porezni obveznici) uskočila sa spašavajućim kreditom.

Dan kada je Deutsche Bank zavrnula slavinu

Axel Weber je tada bio predsjednik Središnje banke Njemačke i direktno umiješan u proces spašavanja. Sve se odigralo vikendom jer je u petak, 27. srpnja, Deutsche Bank "prerezao" kredit IKB i o tomu obavijestio Savezni ured za kontrolu bankarskog poslovanja. No to je tek bio početak. Nakon toga su u nevolje pale mnoge (polu)državne banke u Njemačkoj koje su se prije toga nakupovale trulih kredita. Herbert Grüntker, današnji direktor Pokrajinske banke Hessen-Tirinška, jedne od takvih banaka u vlasništvu saveznih pokrajina, smatra da je za tadašnje stanje bila kriva smanjena regulacija. Tek nakon definitivnog sloma, kada je na jesen 2008. "pala" američka banka Lehman Brothers, zakonodavci su tu počeli nešto mijenjati. No, ipak su kancelarka Angela Merkel i tadašnji ministar financija Peer Steinbrück morali izići pred TV kamere i štedišama jamčiti za njihove uloge kako se ne bi dogodilo ono čega su se svi bojali a to je da građani nahrupe u banke i dignu odjednom svoje pologe. No Nijemci su vjerovali svojim političarima, i to se nije dogodilo.

Opasnost je još uvijek tu

U međuvremenu banke moraju raspolagati s više vlastitog kapitala kako se ne bi ponovila 2007./2008. No zbog toga jer više ne smiju ulaziti u vrlo rizične poslove banke više i ne zarađuju toliko. I regulacija po novim pravilima oduzima mnogo vremena i radne snage. Sve je to trnu u oku mnogim bankarima. Jedna od posljedica krize od prije deset godina je i ponašanje središnjih banaka koje tržište preplavljuje jeftinim novcem. Ta politika traje još i dan danas iako mnogi smatraju da je njezina prvobitna zadaća, ozdravljenje tržišta oštećenog krizom, ispunjena. Stručnjaci upozoravaju da bi se takva politika polako trebala privoditi kraju.

No, u principu, to u međuvremenu priznaju i bankari, je politika tada učinila dobru stvar uvodeći nova pravila za regulaciju financijskog tržišta. No, potrebna je bolja koordinacija unutar zone eura. Npr. vlada u Rimu se ne drži pravila i ponovno porezni novac koristi za spas banaka. Posla dakle još ima u procesu koji je krenuo jednog vikenda prije deset godina.