Meinung

Deset godina poslije na prvi pogled se ništa nije promijenilo: SAD i dalje slovi kao najnadležniji za svu bijedu na ovom svijetu. Njemačka je zaokupljena sama sobom. Svakodnevicu jedino mijenjaju akcije poput smaknuća utemeljitelja Al Kaide Osame bin Ladena koje moralistima daju povoda za žučne rasprave. I mnoge stručne knjige koje izlaze uoči desete godišnjice napada na SAD pokušavaju na znanstveno utemeljeni način dokazati kako 11. rujna nije bio dan koji je promijenio tok povijesti. Ovakvi bespomoćni pokušaji da se jedna, za ljudski um gotovo neshvatljiva, ljudska tragedija svede na samo jedan od mnogih povijesnih događaja su s psihološke strane shvatljivi. No oni su zato pogrešni s političkog, a s moralnog gledišta su dapače potpuno neprihvatljivi. Jer 11. rujna 2011. je kao malo koji drugi dan posljednjih desetljeća promijenio svijet u kojem živimo. Postoji jedno „prije“ i jedno „poslije“. Datum predstavlja rez u čijem ponoru su potonule dotadašnje predodžbe, načini razmišljanja i politički modeli. Mnoge praznine koje je stvorio taj rez do dan danas nisu ispunjene.

To prije svega važi za zapadni svijet koji je u posljednjih deset godina često preuranjeno signalizirao razumijevanje umjesto da se jasnim konceptima suoči s izazovima koje donose islamistički terorizam i njegovi pomagači. Jedan od najapsurdnijih primjera za takav stav je strahom ispunjena reakcija na nekoliko loših karikatura proroka Muhameda. No čak i ova epizoda nije ništa u usporedbi s, prije svega u Njemačkoj rasplamsalom, raspravom o tome da li je smaknuće jednog masovnog ubojice poput Osame bin Ladena, u čije ime je kultura i religija islama zloupotrebljena do krajnjih granica, spojivo s međunarodnim pravom.

Ovakve rasprave jasno pokazuju u kojoj mjeri su napadi od 11. rujna uzdrmali zapadne sustave vrijednosti. George W. Bush, kojeg zasigurno ne možemo ubrajati među najistaknutije američke predsjednike, je dva dana nakon napada na SAD izrekao sljedeću rečenicu: „Mi ćemo obraniti slobodu i sve što je dobro i pravedno.“ Ova jednostavna ali odlučujuća rečenica se u međuvremenu izgubila u opravdanom ogorčenju javnosti zbog Guantanama, Abu Ghraiba i tisuća onih koji su poginuli u borbi protiv terorizma. Jasna i nedvosmislena poruka je opterećena teškim bremenom. No to ne samo da omalovažava tragadiju žrtava 11. rujna koje su morale birati između smrti u vatrenoj stihiji i pada s 400 metara visine, nego na kraju krajeva zamagljuje pojmove žrtve i počinitelja.

Nekako u drugi plani su nestali i konkretni i (barem se tomu nadamo) nepovratni rezultati Bushove rečenice. Kao prvo: Afganistan više nije u rukama jedne fanatične bande teokrata kojima ništa ljudsko nije sveto, i drugo: u Iraku na vlasti više nije jedan diktator nego se zemlja polako ali sigurno kreće prema demokraciji. Na kraju krajeva i revolucije u arapskom svijetu su rezultat uvijek iznova isticane težnje za slobodom i demokracijom.

Teror ni u kom slučaju ne smije biti toleriran i prihvaćen. Čak ni kao „zamjenski govor nasilja“ kako ga uljepšano zovu oni koji sebe smatraju punim razumijevanja. Specijalni multimedijalni projekt Deutsche Wellea pokazuje to u svim mogućim nijansama i oblicima, od priča o pojedincima, preko izvješća o čitavim regijama pa sve do perspektiva koje su pred nama deset godina nakon 11. rujna. Dana koji je promijenio svijet.

Autor: Marc Koch (N. Kreizer)

Odg. ur.: A. Jung-Grimm