Dan Republike - praznik iz nekog drugog vremena

Točan odgovor na pitanje što je AVNOJ znaju danas samo rijetki studenti Novosadskog sveučilišta koje smo anketirali povodom 70. godišnjice zasjedanja tog tijela u Jajcu. "Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije" na sjednici je održanoj 29. studenog 1943. godine, usred vihora Drugog svjetskog rata, postavio temelje druge Jugoslavije.

Studenti treće godine fakulteta rođeni su 1992., godine kada je ta Jugoslavija i službeno prestala postojati. Njih "29. novembar" ne asocira na nekadašnji Dan Republike, a o Jugoslaviji znaju uglavnom iz priča svojih roditelja. "O AVNOJ-u slabo znam, ali znam da je Jugoslaviju činilo pet republika: Hrvatska, Srbija sa Crnom Gorom, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Slovenija", kaže Miloš.

"Pa znam da je bilo lijepo za vrijeme Tita, i to je to. Toliko znam od mojih roditelja, ništa posebno", navodi Aleksandra.

"Pa kažu da se živjelo dobro. Znači, radio si i znao si za što radiš, a kažu da je tako danas na Zapadu. A kod nas nije tako, zato što radiš, a ne znaš za što radiš. To roditelji i dalje tvrde", dodaje Gorica.

"Roditelji su mi pričali da si mogao, na primjer, tri mjeseca raditi na jednom radnom mestu i ako ti se ne sviđa zaposliti se na drugom. Ljudi nisu dobijali lako otkaze. Mogao si se zaposliti u jednom poduzeću i bio si siguran da ćeš u njemu raditi do mirovine", priča Milorad.

"Jedino što znam je da je moj tata pričao kako u doba Tita nisu morali zaključavati kuću. Ali, smatram da je taj sustav i poredak imao i svoje prednosti i mane. Na primjer, imam prijateljicu čija obitelj po pitanju restitucije čeka da joj se vrati neka imovina", ističe Nataša.

Kult zlatnog doba

Međutim, ove mlade ljude s druge strane pomalo i iritiraju roditeljske nostalgične priče iz vremena Titove Jugoslavije.

"To je taj 'kult zlatnog doba', odnosno uvjerenje da se nekada živjelo bolje, što je jedna dosta ozbiljna negativna pojava, jer trebamo živjeti u sadašnjosti za budućnost", kritizira Gorica.

"Mislim da nema mnogo koristi vraćati se na prošlost, mislim da je bolje gledati kako će nam u budućnosti biti bolje", kaže Božidar.

A kako do bolje budućnosti?

"Ono što mene zanima jest kako se ona raspala, to jest ratovi na prostoru bivše Jugoslavije. Treba se utvrditi tko je činio zločine, kakve zločine, tko su bile žrtve i da se te činjenice ne guraju pod tepih, nego da raščistimo šta se tu dogodilo da bismo mogli ići u budućnost. I voljela bih da, na primjer, kad odem u Hrvatsku, u Bosnu, Crnu Goru, Makedoniju, nitko ne pita odakle sam, nego da se svi promatramo kao jednaki, bez obzira na nacionalnu pripadnost", kaže Nataša.

"Ja bih volio da naša generacija iz Hrvatske, Bosne i ostalih država koje su malo zavađene zaboravi ta neka vremena, da ne slušamo starije šta se prije događalo i da otvorimo neku novu stranicu u našoj budućnosti", siguran je Miloš, Milorad zaključuje: "Imali smo tu sreću da ne znamo kako je bilo ranije, tako da je nama i ovo danas dobro".