"Darknet" i trgovina oružjem
26. srpnja 2016Jamie Barlett je autor knjige "The Dark Net: Inside the Digital Underworld" (Darknet: Pogled u digitalno podzemlje) i svakako je osoba koja nam može objasniti kako se na taj način može doći do oružja - u konkretnom slučaju, "dekorativnog" pištolja Glock 17 koji je jednostavnim zahvatom opet pretvoren u ubojito oružje.
DW: Što je tržište Darkneta i kako ono funkcionira?
Jamie Bartlett: Tržišta Darkneta su anonimne trgovine. Ima ih samo nekoliko tisuća i njima se pristupa anonimnim browserom (koji ne otkriva IP korisnika op.pr.) koji se zove Tor. Tamo se kupuje i prodaje manje ili više sve, baš kao i na Amazonu ili eBayu i međusobno se izuzetno natječu za mušterije. To su posve funkcionalne internetske trgovine, čak i sa svim trikovima u tom sektoru za privući mušteriju. Koliko znam, one se koriste i za nabavu droga i ima stotine tisuća takvih transakcija svake godine. Mnogo rjeđe se tamo prodaju stvari kao što je oružje, makar se i time trguje. Ali veoma, veoma teško je otkriti koji je opseg tog posla. Ljudi koji tamo kupuju takve stvari se ne mogu lako otkriti, a koriste kripto-valutu, Bitcoins. Kada tako nešto kupe, roba im se isporuči na željenu adresu, baš kao kod Amazona ili eBaya. Jedina je razlika da se sve odvija anonimno.
Kako i takva Darknet-trgovina uopće može isporučiti nekome kompletno oružje? Neće li dimenzije i težina izazvati pažnju policije ili carine, ako prelazi granicu?
To je veliki izazov. Naravno, neke te pošiljke se odvijaju unutar jedne države i nikad ne možete biti sigurni gdje je smješten prodavač, makar i oni ponekad kažu u koje države mogu isporučiti robu ili u kojoj državi su smješteni. Sigurnije je neke proizvode kupovati od domaćih prodavača: naravno, nikad ne znate tko su oni i gdje su točno, ali možete znati da su u vašoj državi.
Problem od slanja poštom je mnogo veći za policiju nego za trgovce, čak i kad se šalju droga ili oružje. Ne znam za Njemačku, ali britanska pošta isporučuje milijune paketa svake godine. Naravno da se neke pošiljke provjeravaju, ali ne mogu se provjeravati baš sve, a i po težini je nemoguće reći je li nešto oružje ili rezervni dio za automobil. Silom prilika, mnoštvo toga prođe. Trgovci na Darknetu su veoma sofisticirani i veoma inovativni i uvijek gledaju kako da zaobiđu prepreke koje su im postavljene. Ne mislim da je slanje baš veliki problem: stvari jednostavno prolaze.
Čuje se da su neke takve trgovine na Darknetu objavile kako neće dopustiti prodaju oružjem na svojim stranicama. Čini se da tu ima i nekakvih pravila koja sami postavljaju. Ima li na Darknetu i etička načela?
To je stvarno zanimljivo jer trgovine na Darknetu doista često imaju neku vrstu pravila koje onda slijede. Tako je to bilo i na najpoznatijoj takvoj platformi Silk Road koja je zatvorena prije nekih godinu i pol, ali ne prije nego što se tamo realiziralo na stotine tisuća transakcija. Ta stranica, makar je takvo anonimno tržište, nije dopuštalo trgovinu nedozvoljenom pornografijom, oružjem i krivotvorenim osobnim ispravama. Po njima, to krši njihova libertarijanska načela koja nalažu: možeš učiniti sve što hoćeš sebi i svom tijelu, ali to su stvari koje prelaze te granice.
Ali uvijek je bilo i drugih platformi za trgovanje koje nisu imale takva pravila i na kojima nema baš nikakvih vlastitih zakona. I tamo je sve stvar individue i nema ničega iznad pravila koje si netko sam postavi. Tako će možda neke platforme odlučiti slijediti neka načela, ali na žalost, mislim da će uvijek biti i takvih koje to neće učiniti.
Možemo li znati koliki je opseg trgovine oružjem u Europi? Koliko je to u usporedbi s nezakonitom trgovinom "na ulici"? I što se realno može učiniti protiv toga?
Veoma, veoma je teško procijeniti koliko velika je trgovina nečim kao što je oružje na Darknetu. Imamo nekih saznanja o tržištu drogom preko mreže i u Velikoj Britaniji je vjerojatno oko 10% ljudi prošle godine priznalo da su oni sami ili da im je netko to nabavio preko Darkneta, tako da tu imamo neku predodžbu. Ali s oružjem je to drugačije, jer to neće samo tako priznati nitko tko ga ima. Veoma, veoma teško je tu reći bilo što pouzdano. Zapravo, bio sam iznenađen kada sam čuo da je u ovom slučaju oružje nabavljeno preko Darkneta jer makar tamo ima trgovina koji tvrde da vam ga mogu prodati, nisam sreo slučajeva kad je netko oružje stvarno i kupio i onda i upotrijebio.
Moj je duboki dojam da je mnogo lakše i daleko mnogo pouzdanije - ako mogu upotrijebiti taj izraz - da ljudi koji žele kupiti oružje to kupe "na ulici" od kriminalnih mreža za koje znamo da postoje. Mogu si lako zamisliti da je opseg trgovine oružjem preko Darkneta zapravo minimalan u usporedbi s količinom "na ulici".
Makar te trgovine na Darknetu koje prodaju oružje i droge čine toliku glavobolju vlastima, postojanje takve mreže se opravdava i činjenicom da je tamo komunikacija šifrirana i anonimna i da je to nužnost u slobodnom društvu. Što vi mislite o tome?
Darknet nije samo tržište oružjem i drogom. Ima mnoštvo dobrih razloga, zašto ga ljudi koriste. Darknet je uopće ideja da imate anonimnu mrežu koju vlasti veoma teško mogu nadzirati i cenzurirati. Makar on stvara i probleme, to je platforma gdje Whistblowers mogu širiti svoja saznanja i na kojoj mogu komunicirati politički aktivisti. Program kao Tor je izuzetno važan za osobe ili koje žele izbjeći bilo kakav nadzor i cenzuru države ili koji žele sačuvati svoju anonimnost, osobito kad živite u mnogo nesigurnijim dijelovima svijeta. Druga strana medalje jest da tamo stvarno imate i velik broj kriminalaca koji ga također koriste i to je ono što smo vidjeli da se ovdje dešava.