Desne ruke desnih populista
21. travnja 2018Stranka Alternative für Deutschland (Alternativa za Njemačku) je osvojila 92 zastupnička mjesta u Bundestagu. Naravno, svaki zastupnik ima pravo zaposliti i suradnike koji će biti plaćani na državni trošak tako da tim zastupnicima treba još dodati tajnike, službenike uprave, osobne referente i znanstvene suradnike za njihovu stranačku frakciju.
No što znači toliki broj osvojenih mandata izgleda da je iznenadilo i sam AfD: u prvim mjesecima nakon izbora prošle jeseni su panično tražili osoblje. U tim krugovima se znalo da rad za tu populističku stranku znači kraj vlastite karijere. Tko ima u svom životopisu i zaposlenje u toj stranci, njega će teško itko drugi uzeti na neku odgovornu poziciju.
„Tamo dobro plaćaju!"
Ali ta vremena su prošla: u Berlinu se ovih tjedana u društvima čak i u krugovima ljevice čavrlja o „prebjezima", o poznanicima koji u međuvremenu rade za AfD. Tabu je prekršen. Jedan od razloga može biti i to što se čuje kako AfD dobro plaća. A dobro plaćeni poslovi u Berlinu su rijetkost. Neki traže tek drugog poslodavca jer je prethodni, na primjer neki zastupnik CDU-a, izgubio svoj mandat u Bundestagu.
Nije dugo potrajalo dok se i njemački mediji nisu počeli zanimati, tko se to sad nalazi u uredima njemačkog parlamenta. Jer se može i pretpostaviti tko bi mogli biti prijatelji i poznanici zastupnika desnih populista, što bi moglo značiti i da se tamo šire mreže ekstremne desnice. Direktnim upitom se nije stiglo daleko: AfD nerado uopće govori o svojim suradnicima. Ali ima i drugih načina.
Jedan je na primjer pogledati interni telefonski imenik Bundestaga. To je zapravo povjerljiv dokument, ali dovoljno je imati nekog poznatog u Parlamentu i zamoliti ga da malo bolje pogleda nova imena. Malo više tjelovježbe traži drugi, još jednostavniji način: obići hodnike Bundestaga i pogledati imena koja pišu na vratima. A to može svaki novinar koji je akreditiran da prati rad Parlamenta.
Širenje mreže i povjerljivi podaci
Više listova je objavilo rezultate svojih istraživanja. Osim tjednika Die Zeit osobito su marljivi bili suradnici Tageszeitunga (TAZ): „Iz 23 od 92 ureda parlamentarnih zastupnika postoje veze s ekstremno desnim strankama, institutima, medijima, studentskim bratstvima i drugim organizacijama", objavili su sredinom ovog mjeseca. Die Zeit je još koncem ožujka objavio kako „najmanje 27 suradnika zastupnika AfD nedvosmisleno imaju ekstremno desničarsku ili čak neonacističku pozadinu. 18 zastupnika AfD-a imaju takve osobe u svojim uredima."
Ali baš kao i kod svih drugih stranaka, ti suradnici imaju važnu ulogu. S jedne strane su veza političara s „vanjskim svijetom": političkim i gospodarskim grupama, lobistima ili udrugama. Ući u Bundestag zato znači i utjecaj na rad Parlamenta, ali i osnova za skupljanje dragocjenih kontakata.
Sa druge strane, već po prirodi svog posla ti suradnici imaju pristup tajnim, ponekad i veoma tajnim podacima. Zato i jesu računala Bundestaga uvijek iznova cilj napada hakera, ali još je bolje tamo imati „svog čovjeka". Zato i suradnici svih zastupnika moraju proći provjeru posebne policije Parlamenta. Tko ne prođe tu provjeru, neće dobiti niti karticu s kojom se može ući u Bundestag.
Bliski suradnik optuženog terorista
Kako su otkrili njemački novinari, barem u jednom slučaju je ta provjera ispala negativna. Riječ je o Maximilianu T. kojeg je zastupnik AfD-a Jan Nolte htio kao svog suradnika i želi ga zadržati. Gotovo je nemoguće da on ne zna tko je ta osoba: protiv njega se vodi istraga zbog mogućeg sudjelovanja u terorističkom napadu, objavljuje „Zeit Online".
U očitovanju za DW zastupnik Nolte ne vidi nikakav problem u svojem djelovanju, nego se smatra žrtvom „političke kampanje": „Opsežno sam se informirao i iz različitih izvora i došao sam do zaključka da je moj suradnik žrtva politički motiviranog linča", piše u priopćenju Noltea koje nam je poslao. A on neće prekinuti suradnju sa svojim suradnikom zbog „shitstorm-a političkih protivnika", nego samo „zbog stvarnih kriminalnih nastojanja svoga suradnika". Kao mjerilo za zapošljavanje suradnika za njega vrijede „temeljna slobodarska i demokratska načela", dakle Ustav.
Makar mu se kao osumnjičenom objavljuje samo inicijal prezimena, Maximilian T. nije nepoznanica njemačkoj javnosti. Optužen je da je bio blizak suradnik Franca A., (Njemačke vojarne kao okupljališta ekstremnih desničara? ) elitnog vojnika Bundeswehra koji je prevario nadležne službe i predstavio se tek kao izbjeglica iz Sirije. Njegov cilj je bio da onda takva „izbjeglica" počini teroristički napad u Njemačkoj.
„Jest - i što onda?"
Postupak protiv njega još traje i savezno državno odvjetništvo ga optužuje za „pripremu teškog nasilničkog čina koji ugrožava državnu sigurnost". Istraga se vodila i protiv njegovih suradnika, rečenog Maximiliana T. i još jedne osobe, ali protiv njih nije podignuta optužnica. Točnije – još uvijek nije, jer kako je državno odvjetništvo potvrdilo i DW-u, istraga još traje.
Maximilian T. je još uvijek u njemačkoj vojsci, a taj posao za zastupnika AfD-a je i prijavio svom poslodavcu kao „dodatno zanimanje". Bundeswehr se već i po Zakonu o radu mora držati načela kako je netko nevin dok mu sud ne presudi drugačije, ali nije poznato da mu tamo još dodjeljuju neke povjerljive zadaće.
No inače, zastupnici AfD-a u pravilu tek pokušavaju umanjiti važnost desničarskih veza i prošlosti suradnika koje su zaposlili. To je nedavno učinio i sam šef AfD-a Alexander Gauland kad je bio suočen s činjenicom kako je jedan njegov suradnik nekoć sudjelovao u ljetnom kampu „za obuku" – u pravilu je tu riječ o „vježbi" s hladnim i vatrenim oružjem koju je organizirala ekstremna desnica. Vidno nervozan, novinarima je tek odbrusio kako su to možda „grijesi iz mladosti" i kako uopće nema namjeru distancirati se od toga.
Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.