Desničar Höcke i njegovi ljudi

Muškarci prikazani na televizijskim snimkama stoje jedan pored drugoga i ostavljaju dojam povjerljivosti. Jedan od tih muškaraca je Jörg Meuthen, koji je tada bio jedan od dvojice čelnika stranke Alternativa za Njemačku (AfD). "Tu stojim ja. Pored mene su Höcke, Poggenburg i Kalbitz, a ja se ljubazno smiješim", prisjeća se Meuthen šest godina kasnije svog posjeta tzv. Kyffhäusertreffenu 2018. godine. To je bilo mjesto gdje su lideri ekstremno desnog krila AfD-a uvijek iznosili posebno ekstremne stavove.

Bivši čelnik AfD-a, koji je više puta bio na tim sastancima, sada se želi distancirati od toga. "To je Kainov znak na mom čelu. Nikada ga se neću osloboditi. Ali upravo tog dana (…) donio sam odluku: Oni su opasni. Sada ću se boriti protiv njih." Meuthen je kasnije zaista započeo borbu za moć s Höckeom i njegovim pristašama, ali tu bitku je na kraju izgubio.

Ekstremni desničari u AfD-u već su imali toliki utjecaj da je Meuthen na kraju napustio AfD. U izjavama za NDR i WDR u dokumentarcu "Höcke – i njegovi ljudi" iz proljeća 2024. godine Jörg Meuthen je upozorio: "Načelno smatram da su ciljevi koje Höcke i njegovi pristaše slijede svakako opasni za demokraciju."

Godine 2017. Meuthen je odbio podržati pokretanje postupka za isključenje Höckea iz stranke, koji je pokrenula tadašnja dopredsjednica stranke Frauke Petry. "To je bila pogrešna odluka", kaže Meuthen danas. Zajedno s Petry je možda mogao zaustaviti Höckea i skretanje stranke udesno: "Trebao sam tada podržati njezin prijedlog za isključenje Höckea iz stranke."

"Tada bi se mnogo toga drugačije odvijalo. I to je nešto što sebi prebacujem." Ne samo Meuthen, već i mnogi drugi dužnosnici AfD-a su se u borbama za moć više puta oslanjali na utjecaj i glasove Höckeovog krila. "Mislio sam da je to marginalno, da oni nikada ne mogu postati dominantna struja. To je bila moja najveća zabluda. Da, oni to mogu i jesu postali", kaže Meuthen.

Mreža iza Höckea

Kada kaže "oni", bivši čelnik stranke misli na mrežu koja stoji iza Höckea i koja je korak po korak strateški uspjela preusmjeriti AfD. Riječ je o tzv. "Novoj desnici", ekstremno desnoj struji koja postoji desetljećima i koja je u Njemačkoj, najkasnije od 2000. godine, enormno ojačala. Höcke, prema istraživanjima WDR-a, NDR-a i lista Süddeutsche Zeitung, odavno gaji simpatije prema idejama "Nove desnice". S AfD-om, osnovanim 2013. godine, čini se da je "Nova desnica" konačno pronašla političku stranku za kojom je dugo tragala.

Ključnu ulogu u ovoj mreži ima ekstremno desni izdavač Götz Kubitschek i njegov obrazovni centar u Schnellrodi (Saska-Anhalt). Höcke ga je u više navrata hvalio, ističući da iz misli koje nastaju u Schnellrodi crpi "duhovnu snagu". Njih dvojica se, kako sami kažu, poznaju već desetljećima.

U novom TV-dokumentarcu WDR i NDR su rekonstruirali koliko su Höcke i njegov prijatelj Götz Kubitschek blisko surađivali i kako je nacionalsocijalistička i novodesničarska ideologija postepeno prodirala u AfD.

Već 2013. godine, ubrzo nakon osnivanja AfD-a, Götz Kubitschek je pisao o tada dominantnoj temi kritike eura: "Jer ovo je suptilna tema, tema koja otvara vrata, a naše teme (...) će uslijediti ako samo uspijemo dovoljno brzo i dosljedno staviti nogu da se ne mogu zatvoriti vrata."

"Skroz udesno"

Očito je da su Höcke i Kubitschek od samog početka radili na tome da ideje iz Schnellrode prenesu u novoosnovanu frakciju AfD-a u Tiringiji, kako su u ovom dokumentarcu izjavila dva bivša člana stranke. Höcke je u prosincu 2014. godine organizirao sastanak frakcije u Schnellrodi kod Kubitscheka, kako bi se, stajalo je u njegovom pozivu poslanom putem e-maila, razmotrile mogućnosti suradnje.

Tadašnji parlamentarni zastupnik AfD-a Oskar Helmerich se prisjeća: "Većinom je govorio Kubitschek. Sjedili smo tamo i slušali ga (...) A kada se to pažljivo sasluša, bilo je jasno u kojem smjeru sve to ide." Njegov tadašnji kolega iz frakcije Siegfried Gentele namjerno je izostao sa sastanka jer mu je bilo jasno "kuda plovi ovaj brod, naime, skroz udesno." Nakon toga, Höcke je također dijelio knjige iz Kubitschekove izdavačke kuće. Gentele i Helmerich su napustili stranku.

Kod Höckea se mogu uočiti mnoge Kubitschekove političke strategije. Kriza kao šansa i zaoštravanje pojmova, napisao je jednom prilikom Kubitschek. "Provokacija je pogodno sredstvo za to." A time što često naknadno povlači svoje kontroverzne izjave Höcke očigledno slijedi još jednu Kubitschekovu strategiju: optužbe protivnika se odbacuju prikazivanjem svojih tvrdnji bezazlenima. No, o tome novinari nisu uspjeli razgovarati s Höckeom i Kubitschekom, jer su obojica odbili dati intervju za ovaj dokumentarac.

Kubitschek je izgleda veoma zadovoljan s Höckeom. 2022. godine, u intervjuu na marginama kongresa Mlade alternative ("Junge Alternative", JA), rekao je da se zajedno s ljudima s kojima surađuje „kladio na pravog konja". JA, koji je klasificiran kao ekstremno desničarski, predstavlja važnu osnovu moći za Höckea i "Novu desnicu".

Höcke stalno staje u obranu JA: "Sve što vodi ka odvajanju JA naići će na moj odlučan otpor." Neki pak JA nazivaju "Höckeovom mladeži". Mnogi članovi JA dobivaju svoju političku osnovnu obuku kod Kubitscheka, te nemali broj njih kasnije postaju suradnici u uredima AfD-a.

Tajni vladar AfD-a?

Meuthen upozorava: "Sljedbenici dolaze kod njega u Schnellrode, gdje se održavaju sastanci. To je jasan nacionalsocijalistički svjetonazor, koji je on etablirao u stranci." Bivši čelnik stranke dodaje: "On (Höcke) je uvijek davao podršku svakom u JA ma koliko je taj netko bio ekstreman desničar, kada je rekao: 'Ja sam vaš zaštitnik.' Za to on očekuje da ga slijede, što naravno i dobiva." Tijekom glasanja na stranačkim kongresima, ističe on, to ide u korist Höckeovog tabora. "Oni su dobro umreženi, vrlo su brzi sa svojim mobitelima i vrlo su aktivni tijekom glasanja," kaže Meuthen.

Bivši čelnik stranke vjeruje da je Höcke, iako formalno nikada nije bio više odčelnika stranačkog ogranka u Tiringiji, zapravo tajni vladar AfD-a – unatoč tome što se na nedavnom saveznom kongresu stranke krajem lipnja u Essenu držao po strani. "Mislim da vjeruje da mu je predodređeno nešto veliko, (...) za što mu je potrebno strpljenje, dok ne dođe njegovo vrijeme."

Autori: Jana Heck, Katja Riedel, Hannes Vogel i Willem Konrad (WDR/NDR)