Djeca palestinske revolucije
25. srpnja 2015Kola hitne pomoći jure po prašnjavoj cesti uz zavijanje sirene i rotirajuća svjetla. U njima leži sedamnaestogodišnji Amjad Abu Khalid kojeg voze u bolnicu Rafida u Nablusu na sjeveru palestinskog područja Zapadne Obale Jordana. Upravo je ranjen u nogu od izraelskog snajpera u sukobima s izraelskim snagama sigurnosti u prosvjedima u nedalekom selu Kafr Qaddoum.
Prosvjedi su tamo već odavno redovita pojava. Još 2000. za vrijeme Druge intifade je izraelska vojska zatvorila glavnu cestu koja vodi do tog mjesta. Problem je što ta cesta vodi i do izraelskog naselja Quadumim tako da je ostala zatvorena sve do današnjih dana. Za stanovnike Kafr Qaddouma to znači da moraju ići dalekom zaobilaznicom tako da je i njihov put do Nablusa 20 kilometara duži nego što bi trebao biti.
Za Palestince ni blokada ceste nije najveća nevolja, nego uopće postojanje tog židovskog naselja. I ono je stvoreno bez ikakvih dozvola i niknulo je na području na kojem su prije bile njive i maslinici stanovnika Kafr Qaddouma. Tako danas, umjesto da žive od svojih maslina seljani uglavnom žive od socijalne pomoći palestinskih vlasti.
Strah prikriven hrabrim izjavama
Slikovito mjestašce je smješteno na vrhu brda s kojeg se širi prekrasan panoramski pogled na dolinu. Ali tamošnje mališane ne zanimaju takve turističke atrakcije nego se pripremaju na prosvjed. Baš kao i u mnogim drugim palestinskim mjestima gdje i mališani redovito sudjeluju u prosvjedima i tu vlastiti strah prikrivaju glasnim najavama hrabrih djela koja će učiniti u prosvjedima.
Podne je prošlo i Kafr Qaddoum se prži pod vrelim srpanjskim suncem. Kad smo ga posjetili trajao je još ramazan tako da je vrućinu još teže izdržati praznog želuca. Jer naravno da i mladi, baš kao i odrasli poste za vrijeme svetog mjeseca.
Okupilo se nekoliko desetaka mališana, nekima je tek šest godina i pripremaju se za prosvjed. Navlače svoje plinske maske koje još uvijek smrde od suzavca iz prošlih prosvjeda, preko ramena ogrću palestinske zastave, a na glavu stavljaju tradicionalnu arapsku kefiju. Marama je s crnim uzorkom jer je njihova Palestina republika. U kraljevinama je uzorak kefije crven.
Naravno, tu je i njihovo "oružje" i novinaru rado, pomalo drhtavim glasom, najavljuju što će Izraelcima učiniti sa svojim praćkama i kamenjem koje su pripremili. Drugi mališani pak skupljaju ostatke prethodnih sukoba: čahure, ispucane plinske granate suzavca i gumene metke Izraelaca.
Kod mame se čini sigurnije
Mališani su uzbuđeni i rado poziraju za kamere aktivista izraelskih i međunarodnih organizacija koji su došli promatrati najavljeni prosvjed.
"Sudjelujem u prosvjedima svakog petka. Ja sam izviđač i upozoravam one sasvim male gdje su vojnici. Sudjelujem u prosvjedu jer želim živjeti normalnim životom, želim da cesta bude otvorena i da izraelski doseljenici odu s naše zemlje", objašnjava nam Khaled Shitawi i kaže da mu je 10 godina.
Njegovom mlađem bratu Moamenu je šest godina i prepun mladalačke naivnosti i hrabrosti nam tvrdi kako se ne boji izraelskih vojnika: "Nastavit ćemo s prosvjedima sve dok naša zemlja i naše selo ne budu slobodni", Moamen ponavlja frazu koju je očito i on prihvatio kao svoju.
Ali sva hrabrost i elan se brzo tope dok se mladi prosvjednici približavaju cestovnoj blokadi prema Qudumimu. Tamo je više skupina teško naoružanih pripadnika izraelskih specijalnih postrojbi, u crnim oklopima za sukobe s demonstrantima i koji vrlo brzo počinju ispaljivati gumene metke i granate suzavca prema prosvjednicima. Nakon toga i sami kreću u protunapad.
Mladi prosvjednici uzvraćaju bacanjem kamenja prema izraelskim vojnicima, ali to ne traje dugo. I Moamen je bacio svoj kamen koji je pripremio i koji je pao jedva par metra od njega, ali mu se to učinilo dovoljno što može učiniti za palestinsku ideju. Okrenuo se i otrčao kući gdje može računati na sigurnost i zaštitu svoje mame.
Sjeo je u sobu i upalio televizor. Dok gleda crtane filmove pokušava sakriti svoj strah i prečuti detonacije granata koje ispaljuju izraelski vojnici. Ali to nije moguće niti u njegovoj dnevnoj sobi: jedna granata suzavca je razbila prozor i čitava kuća je puna nadražljivca.
To nije jedini smrad koji se osjeća: Izraelci protiv prosvjednika gotovo redovito koriste i svoj Skunk (tvor), oklopljeni vodeni top, ali koji ne štrca vodu nego tekućinu koja žestoko smrdi po životinjskoj mokraći i otpadu. Tom neugodnom tekućinom obilato zalijevaju kuće, seosku ulicu i naravno, same prosvjednike.
"Ako vas brinu naša djeca, zaustavite vi Izraelce"
Otac ovih dvojice mališana je Murad Shitawi i on koordinira prosvjed. Objašnjava nam i zašto njegova djeca sudjeluju u prosvjedima, makar takvo korištenje djece izaziva brojne prosvjede: "Moji sinovi Khaled i Moamen sudjeluju u mirnim prosvjedima kao i sva druga djeca u selu. Ova masovna upotreba sile Izraelaca je dio njihove politike da zaustave naše prosvjede", kaže za DW.
"Činimo sve što možemo da zaštitimo našu djecu i držimo ih podalje kad postane opasno. Za razliku od djece diljem svijeta, ovdašnja djeca ne mogu živjeti normalnim životom tako da je njihovo sudjelovanje u mirnim prosvjedima poruka za čitav svijet. Ako je međunarodna zajednica toliko zabrinuta za tu djecu, zašto onda ne djeluje i ne prekine izraelsku okupaciju i kršenje ljudskih prava koje je povezano s njom?"
Vratimo se Amjadu kojeg su liječnici zbrinuli u bolnici u Nablusu. Dobra je vijest da ozljeda noge nije opasna po život nego je sad i on jedan od čitavog niza maloljetnih Palestinaca koji su ranjeni u sukobima Palestinaca s Izraelcima diljem Zapadnog Jordana i Istočnog Jeruzalema.
Kako tvrdi organizacija Defence for Children International in Palestine (DCIP), samo tijekom 2014. su izraelske snage ubili 11 palestinskih maloljetnika koristeći bojno streljivo. Samo jedan od tih slučajeva je doveo do istrage i osude izraelskih institucija. Tim problemom se bavi i izraelska organizacija za ljudska prava B'tselem po čijim statistikama su od 2009. do konca svibnja 2015. izraelske snage ubile 94 Palestinca koji su bili mlađi od 18 godina.
Usprkos svemu tome, izraelska vlada i njezine oružane snage uporno tvrde kako tek "koriste primjerena sredstva" kako bi se suočili s prosvjedima i kako bi "spriječili da eskaliraju izvan nadzora". Na pitanje o Ajmadovom ranjavanju smo tek dobili šturi odgovor glasnogovornika izraelske vojske (Israeli Defence Forces) kako je "u petak 10. srpnja u sklopu rutinskih zadaća snaga IDF došlo do nasilnih prosvjeda u blizini sela Kadum. Skupina od stotinjak Palestinaca je bacala kamenje i koturala zapaljene gume na (naše) snage koji su opetovano pozivali prosvjednike da se zaustave, koristeći sredstva za rastjerivanje prosvjednika. Gumeni meci su korišteni kao jedno od tih sredstava za rastjerivanje prosvjednika."