Djevojčica sa Schindlerove liste
28. siječnja 2006Svjedokinja neizrecivih zločina imala je sreću što se našla na popisu židova Oskara Schindlera – njemačkog poduzetnika i pripadnika Hitlerove stranke koji je nakon okupacije Poljske došao u Krakow kako bi sklapao unosne poslove, a do konca rata bio je zaokupljen spašavanjem ljudskih života. Autobiografija Stelle Müller-Madej jedan je od malobrojnih autentičnih svjedočanstava o Schindlerovim djelima i jedina autobiografska knjiga iz pera nekog od židova koje je spasio. 1 100 krakowskih židova upravo njemu može zahvaliti svoj ostanak na životu.
Schindler kao Bog
«Čak i najpobožniji židovi svoje molitve, umjesto Svevišnjem, i dan danas upućuju Schindleru», kaže Stella Müller-Madej i dodaje: «Biološki život podarili su mi roditelji – drugi život dao mi je Oskar Schindler.»
Kada je izbio rat, bilo joj je devet godina – kada je završio, 15. Tada više nije bila u stanju zamisliti život na slobodi: «Bilo mi je teško navići se na civilizaciju.» Pisanje joj je pomoglo da se snađe u životu poslije rata. Poticaj je došao slučajno, nakon što je s ocem u kinu pogledala ratni film – i ostala šokirana: «Nakon života kakav je bio moj – među ušima, u prljavštini i smeću, gnoju tijela svoga, okružena glađu i ubojstvima – taj je film za mene bio nekako prečist. Za mene, koja sam osobno dan za danom bila osuđena na sudjelovanje u propasti i uništavanju ljudi od strane drugih ljudi, taj je film bio neprihvatljiv.»
Žrtve nikada ne smiju pasti u zaborav
Stella je istodobno bila potresena reakcijama gledatelja. Čula je jecanje, ali isto tako i komentare tipa «to je potpuna glupost, posve je isključeno da se takvo što dogodilo». Od tog trenutka Stella Müller-Madej svoje preživljavanje shvaća kao obvezu da budnim održi spomen na sve one koji su pred njezinim očima bili maltretirani, ustrijeljeni, obješeni ili otrovani u plinskoj komori: «Nikada ne smijem ni pokušati zaboraviti, jer svi ti poginuli ljudi nisu zavrijedili da budu zaboravljeni.»
Stella, njeni roditelji i brat na spasonosnu «Schindlerovu listu» dospjeli su slučajno. A bila je to tek jedna u nizu slučajnosti kojima mogu zahvaliti svoj život: «Do ušiju nam je doprlo da nekakav Nijemac uz svoju tvornicu ima logor s ljudima koji prolaze bolje od nas, koje ne maltretiraju i koji ne moraju gladovati. Nama je u našem logoru u Plaszowu bilo teško pojmiti da netko takav uopće postoji.»
Zahvalnošću protiv kontroverzi
Schindler je, po cijenu vlastitog imetka, ali i riskirajući svoj život, skrbio koliko je mogao za njihovu dobrobit i sigurnost. Rastajući se od svojih štićenika, na dar je dobio zlatni prsten s ugraviranom rečenicom iz Talmuda: «Tko spasi jedan život, spasio je čitav svijet.»
«Bili smo iznenađeni svakim pojedinim satom kojega smo preživjeli, jer smo svi znali da smo osuđeni na smrt – bilo u plinskoj komori, bilo metkom u čelo. Mi jednostavno nismo imali pravo na život», pripovijeda Stella. Iz toga je proizašla beskonačna zahvalnost koju osjeća svaki preživjeli židov sa «Schindlerove liste» i zbog koje nitko od njih ne dopušta da se posumnja u njegov karakter, premda su stvarni motivi i ponašanje Oskara Schindlera tema nekolicine objavljenih kontroverznih rasprava.
Mladi nisu krivi za zločin, ali neki ništa nisu naučili iz povijesti
Stella Müller-Madej kaže i kako na mladoj generaciji Nijemaca ne počiva krivnja za zlodjela što su ih počinili njihovi djedovi i očevi: «Dugo je trajalo, no sada s dubokim uvjerenjem mogu reći kako njemački narod, njegove posljeratne generacije, više ne smatram potencijalnim neprijateljima.»
Zabrinjava je, međutim, što su mladi ljudi – i ne samo u Njemačkoj – još i danas «puni oduševljenja za Hitlerovu vladavinu», ne shvaćajući «koja je neizmjerna patnja i bol u ime nacističkih simbola nanesena ljudima u čitavom svijetu.»