„Dobro došli u pakao!“

„Zavezali su mi ruke na leđima, zajedno s nogama. Tukli su me željeznim šipkama i drvenim štapovima. No, najbolnije od svega je bilo kad su zavezali za noge da visim naglavačke. Tako sam visio više od sat vremena“, priča 33-godišnji Nigerijanac Onyekachi o svojim iskustvima s policijske stanice u saveznoj pokrajini Imo na jugu zemlje. On međutim nije nikakav izuzetak. Mučenja svih vrsta nalaze se na dnevnom redu nigerijskih policajaca i vojnika.

To pokazuje upravo objavljeni najnoviji izvještaj organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) koji govori o situaciji u zatvorima i policijskim stanicama u Nigeriji. „Mučenje je u Nigeriji sasvim uobičajena metoda prilikom saslušavanja policije s ciljem prisiljavanja priznanja nekog nedjela osumnjičenog. Ova je praksa vrlo široko raširena među pripadnicima policije“, kaže Netsanet Belay, direktorica odsjeka za Afriku pri AI.

12 metoda mučenja

Ova je organizacija istraživala sedam godina i obradila oko 500 izjava svjedoka – bivših zatvorenika kao i izjave članova njihovih obitelji. Suradnici AI-a su također pregledali dokazne materijale odvjetnika i sami odlazili u zatvore. Ono što su tamo vidjeli duboko ih potreslo. Metode mučenja su vrlo različite: zatvorenike se udara bičevima, kundacima, gumenim predmetima, prisiljava ih se da bosi hodaju po razbijenom staklu ili da sjede na dasci iz koje vire čavli. Već su ove procedure same po sebi izuzetno bolne, no to nije sve.

“Najstravičnija metoda mučenja se sastoji u čupanju noktiju. Zatim, koriste se i elektro-šokovi a zatvorenike se udara i mačevima i raznim metalnim predmetima”, kaže Belay. Ona dodaje kako su raširene i metode seksualnog nasilja nad ženama, prostitutkama. “Saznali smo za slučaj kada je jednoj ženi teško povrijeđena vagina suzavcem – ne bi li priznala. Doista moram reći da smo u Nigeriji primjetili najbrutalnije metode mučenja”, kaže ona.

Mučenja se primjenjuju kao neka vrsta kažnjavanja, kao novčana ucjena ili jednostavno kako bi netko što prije nešto priznao i time slučaj bio završen“, stoji u izvješću Amnasty Internationala. „Zatvorenicima je zabranjen kontakt s obiteljima a tek rijetki dobiju mogućnost savjetovanja s odvjetnikom“, kaže Mamman Lawal Yusufari, odvjetnik i voditelj pravnog fakulteta na Sveučilištu Bayero u nigerijskoj saveznoj državi Kano. On se već godinama trudi zaštititi prava optuženika. Ciljano posjećuje policijske stanice i istražne zatvore gdje pokušava za zatvorenike položiti kauciju.

„Guantanamo Bay“

Kako kaže Yusufari, situacija se pogoršala otkako je vlada zbog borbe protiv islamističke sekte Boko Haram u raznim saveznim zemljama Nigerije proglasila izvanredno stanje. „U tim dijelovima zemlje je situacija postala kritičnijom a ne boljom. Oni za koje se sumnja da su pripadnici ove sekte, budu jednostavno uhićeni i odvedeni u zatvore. U međuvremenu postoje posebni zatvorski logori koje nazivaju Guantanamo Bay“, kaže Yusufari. „Njih se ovdje drži bez istrage, bez suđenja. Mnogi od njih ovdje i umiru. Situacija je vrlo uznemiravajuća“ dodaje on.

Tijekom operacije protiv sekte Boko Haram, uhićeno je do sada oko 10.000 osoba. Kako navodi AI, često je dovoljna tek mala, početna sumnja da netko nestane na dugi niz godina iza rešetaka.

Počinitelji bez kazne

Međutim, počinitelji često ostaju bez kazne a žrtve u pravilu ne dobiju nikakvu odštetu, kaže Belay. „Nigerijska vlada sustavno odbija istraživati slučajeve vezane za mučenja. Posebno kod vojske nismo mogli pronaći nikakve dokaze za istražne procese ili čak suđenja. Ova kultura nekažnjavanja morala bi obavezno biti ukinuta“, kaže Netsanet Belay. Ona dodaje kako se u Parlamentu doduše već raspravljalo o tome da se mučenja proglase krivičnim djelom, no do sada nije ništa potpisano. „A to bi se trebalo dogoditi, i to hitno“, zaključuje Belay.