Domaći stranac u Dubrovniku

„Nekada historijski grad, danas turistička klopka!!!! NE PREPORUČUJEM NIKOME!!! Bit ćete odrani do gole kože, kvaliteta 0, a od mase (ružnih, oznojenih) turista nećete ni u čemu uživati!!!!!!!! FUJ!!!!!“

Lara, prijateljica iz Kölna, porijeklom iz Sarajeva, nije baš birala riječi kada je na svom Facebook profilu opisala doživljaje sa svog kratkog i očigledno mučnog ljetovanja u Dubrovniku ove godine. Kad sam pročitao ove rečenice, prvo sam pomislio da moram reagirati na taj tekst. Ne smije to tako stajati na Facebooku! Čak sam se malo i naljutio.

Moj Grad

 

 Zašto sam se naljutio? Jednostavno – vrlo sam pristran kaa je riječ o Dubrovniku. To mi je najljepši, najbolji i najdraži grad na svijetu. I takvome naravno nema mana. Razlog moje pristranosti je jednostavan: u Dubrovniku sam proveo neke od svojih najvažnijih godina. Pohađao sam prvi i drugi razred Gimnazije na Pločama, odmah na istočnom ulazu u Stari grad. Prolazio sam Stradunom svako jutro, kupovao sendvič i kefir u trgovini blizu škole, za vrijeme slobodnih sati kupao sa ne Banjama, plaži na koju sam mogao doslovno skočiti s prozora učionice. Idila je nažalost naprasno bila prekinuta ratom. Nikad nisam imao prilike reći zbogom svom Gradu. Svaki moj posjet Dubrovniku, a tako i ove godine, nije dakle turistički posjet jednom mediteranskom gradu, već neka vrsta vraćanja starim uspomenama i doživljajima. Ja još i danas kupujem sendvič i kefir u trgovini na Pločama. Stoga je moja pristranost kad je Dubrovnik u pitanju možda shvatljiva. Ipak, dovoljno sam objektivan te mogu reći kako Lara nije zlonamjerno napisala nešto loše o Dubrovniku. To što je napisala je nažalost uistinu i doživjela.

Njezin dojam je potpuno u skladu s dojmovima samih stanovnika Starog grada koji ga tijekom najžešće ljetne sezone ni sami više ne prepoznaju. Pričaju mi kako je tamo postalo nemoguće živjeti. Najezda turista tijekom ljetnjih mjeseci jednostavno ne jenjava. Sredinom kolovoza ove godine se na primjer u dubrovačkom akvatoriju  istovremeno usidrilo šest velikih  brodova za krstarenje („kruzera“), s ukupno 13.000 putnika. Svi oni naravno žele isto: u jednom danu vidjeti Stari grad. Popiti kapućin, pojesti sladoled. A to sve unutar starih zidina, prostoru na kojem inače živi oko 400 stanovnika!

Nezadovoljni domaćini

Naravno da to uzrokuje probleme i nezadovoljstvo. Gužve na Pilama, ulazu u Stari grad, gužve na glavnoj gradskoj ulici Stradunu, smeće koje se gomila po okolnim uličicama, nepodnošljiv smrad koji prodire iz nekih tamnih „kantuna“ u kojima ljudi obavljaju nuždu jer javnih zahoda za tu masu posjetitelja nema. Nezadovoljstvo općom situacijom se širi i na kronično nezadovoljne konobare, taksiste i službenike koji se međusobno umjesto sa: „Dobar dan“, pozdravljaju sa: „Kad će više zima?“. To nezadovoljstvo prenose i na goste i tako nastaje jedan začarani krug koji na kraju vodi do toga da moja prijateljica iz Kölna, na svom Facebook profilu napiše gore navedenu rečenicu. Ali ne krivim Laru, niti sam ljut na nju, niti sam na kraju komentirao njezinu primjedbu. Meni je samo žao Dubrovnika jer nije zaslužio takve komentare. Dubrovnik je meni najljepši, najbolji i najdraži grad na svijetu. Za vrijeme mog ovogodišnjeg posjeta ponovno sam se mogao uvjeriti u to. Međutim, meni je dovoljno na Pločama kupiti sendvič i kefir, pa uživati.

 

Svima ostalima preporučujem posjet Dubrovniku izvan sezone „kruzera“ i najvećih gužvi na Stradunu. Ako baš ne želite dolaziti po zimi, onda između svibnja i sredine lipnja, ili u rujnu i početkom listopada. Tad su i taksisti, konobari, a i službenici opušteniji i općenito raspoloženiji, u restoranima ćete moći pojesti dobru hranu za normalnu cijenu, plaže će biti čiste i bez gužve. Sve u svemu – imat ćete priliku upoznati sve ono što Dubrovnik čini najljepšim, najboljim i meni najdražim gradu na svijetu.

U nastavku: Mala anketa sa sugovornikom za kraj:

1. Kako ste se odlučili prvi put doći u Hrvatsku?

- 1981. je moja majka odlučila preseliti se iz Berlina na Šipan, otok pored Dubrovnika. Razlog je bila – ljubav.

 2. Je li prvi dojam bio dobar?

 - Tako tako. Priroda uzbudljiva – more, otok itd. Na sve ostalo (jezik, običaji) morao sam se naviknuti. No, nisam zažalio

 3.   Mislite li da je Hrvatska skupa?

 - „Koliko para toliko muzike“ rekao bi jedan moj prijatelj Bosanac. Ima za svačiji džep.

 4. Što čovjek nikako ne smije propustiti kad dođe?

- Opustiti se, prihvatiti zemlju takvu kakvu jest.

 5.   Što vam se u zemlji ili kod domaćina nikako ne sviđa?

- Malo toga. Uglavnom da najbitniji problem nije riješen (tu ne mislim na birokraciju ili korupciju). Kanalizacija i odlaganje smeća u priobalnim mjestima i na otocima – tog se problema politika pod hitno mora prihvatiti.

6.   Je li se vaša slika o Hrvatskoj promijenila nakon što ste tu boravili?

- Ja sam se promijenio 

7.   Biste li drugima preporučili da dođu?

- Uvijek, samo ne svi odjednom.

Autor: Nils Neubert, Köln

Odg. ur.: Snježana Kobešćak