Dosta je transatlantske romantike!

Europa s čuđenjem, dijelom i šokirana, promatra ono što se upravo događa u SAD-u. Zemlja koju se smatra kolijevkom moderne demokracije – tetura. Još dok se broje glasovi birača, aktualni predsjednik već govori o izbornoj prijevari. Europski političari upozoravaju na (moguću) opasnu ustavnu krizu. Mnogi jednostavno ne mogu shvatiti da uopće postoje Amerikanci koji su odlučili ponovno dati svoj glas Donaldu Trumpu.

Europa je razočarana, pomalo uvrijeđena – i razmišlja. Pouzdani transatlantski partner nam je u protekle četiri godine postao stran. Izborni krimić u SAD-u? Najradije bi da ga uopće nije ni bilo. Povratak u bilo kakav oblik normalnosti, ponovna uspostava izgubljenog povjerenja, i to po mogućnosti što brže – to je bila želja Berlina, Pariza i Madrida.

Kalkulacije kao deviza američki politike

No, upravo ovi izbori nam pokazuju koliko je besmisleno idealizirati Ameriku. Naš idealizirani pogled na naciju koja sama sebe tako rado opisuje kao "a Shining City on a Hill" već duže vrijeme je neutemeljen. Tako je to bilo već za vrijeme Baracka Obame. Tako će to biti i za vrijeme Joea Bidena.

S druge strane, Amerika je oduvijek imala pragmatičan pristup u odnosu prema partnerima. Gdje oni koriste našim interesima? To je uvijek najvažnije pitanje kojim se bavi američka vanjska politika. Istina je da postoji jedna posebna veza između Europe i SAD-a, veza koja počiva na zajedničkim vrijednostima i zajedničkoj povijesti. Naravno. Ali istovremeno Washington prilično hladno kalkulira toškove i korist kod svakog partnerstva.

Važna je trezvena analiza

Već za vrijeme mandata Baracka Obame fokus američke vlade je bio usmjeren prema Pacifiku. Ubuduće će Washington zaokupljati prije svega „utakmica" s Kinom. SAD već odavno ne želi biti svjetski policajac. "Buy American" i "Hire American", ta će dva slogana i u idućim godinama ostati popularni. I Joe Biden ima jasne zahtjeve upućene Europljanima, oni se u samoj srži ne razlikuju puno od onih koje je imala Trumpova vlada.

Što se EU prije s time pomiri, tim bolje. A još bolje bi bilo da se djeluje na odgovarajući način. Valja priznati da cilj strateške autonomije Europe leži u nekoj dalekoj budućnosti. Ne postoji alternativa igranju veće geopolitičke uloge, odnosno preuzimanju više odgovornosti za vlastitu, europsku sigurnost.

Europa se mora probuditi

Jasno, Europa se ne može odreći SAD-a kao partnera. Mi trebamo jedni drugima, mi profitiramo jedni od drugih. Ali Europa mora pred Amerikancima nastupiti s više samopouzdanja. Amerika je sinonim za vojnu premoć, za high-tech iż Silicijske doline, tu bezgraničnu slobodu. Ali u međuvremenu s Amerikom povezujemo i nejednakost šansi, dvojbenu deregulaciju privrede i ekscesivni kapitalizam.

Ništa ne govori protiv toga da se i dalje voli puno toga kad se radi o Americi. Ili da se divi američkoj povijesti i američkom optimizmu. Politički bi pak Europi od veće koristi bilo da u odnosu prema SAD-u počne nastupati proračunato i samopouzdano – te da se manje fiksira na Bijelu kuću i čovjeka koji u njoj stanuje.