"Dragi Isusek, … donesi mi pastu za zube i novu sestricu "
10. prosinca 2010Darivanje za Božić običaj je koji nije postojao oduvijek. Tek krajem 19. stoljeća svetom Nikoli, koji je do tada bio jedini zadužen za donošenje poklona, pridružio se i Isusek. „To je povezano s industrijalizacijom i činjenicom da se u to vrijeme u trgovinama pojavljuje sve više igračaka i raznih drugih poklona koji su veselili djecu“, kaže povjesničarka Isolde Parussel. Nekako u to vrijeme datira i početak trenda koji traje i dan danas – pisanje pisama u kojima djeca navode sve svoje želje i željice.
„…mojoj lutki opada kosa, molim te, pomozi! „
Neka od tih pisama upućenih Isuseku tijekom proteklih 100 godina sada su izložena na izložbi u Dortmundu, u Muzeju za umjetnost i povijest kulture, pod naslovom „Donesi nam mnogo lijepih stvari!“. Osim ceduljica i pisama izloženih u staklenim vitrinama ovdje posjetitelji tako mogu vidjeti i razne poklone koje su djeca željela i dobila: od malih božićnih jelki preko raznih igračaka pa sve do predmeta za koje danas više skoro nitko ne vjeruje da su mogli stajati u pismu želja. Većina je adresirana na „Isuseka na nebu“, no ima i onih koja su mališani slali, očito zlu ne trebalo – i svetom Nikoli.
Tako primjerice jedna djevojčica 1899. godine u svom pismu piše da želi „kutiju s bojama, mornarsku kapu i haljinicu“. Jedna od vrlo čestih želja toga vremena bila je i pasta za zube Calodont koja se nekako u to vrijeme po prvi put pojavila na tržištu i odmah postala hit i nešto, što su prije svega djevojčice željele posjedovati i koristiti. No, kako kaže Isolde Parussel, u modi nisu bile samo nove stvari već se vrlo često znalo dogoditi da djeca priželjkuju od Isuseka da im popravi igračke koje su se pokvarile ili uništile. „To je bilo u trendu do kraja 60-tih godina prošlog stoljeća“, objašnjava Parussel i pokazuje jedno takvo pismo. U njemu stoji: „Dragi Isusek, moj Siegfried i Dori moraju u bolnicu. Dori gubi kosu i nekako joj „vise“ noge i ruke. Sve se to mora popraviti.“
Različite želje kroz različite generacije
Jedno od isto tako zanimljivih pisama izloženih u Dortmundu je ono koje zapravo sadrži odgovor na jednu božićnu dječju želju. Pismo je pisano uoči Božića 1911. i napisano pisaćim strojem – vjerojatno ga je napisao netko od roditelja. Pismo djece nije sačuvano, no, kako u odgovoru stoji da „anđelčići su ispričali da ove godine niste baš bile dobre mame svojim lutkama. S obzirom na to vjerojatno ne bi bilo dobro da dobijete pravu malu bebu jer se ne biste mogle oko nje brinuti…“ – može se zaključiti da su djeca željela sestricu, što se očito nije poklapalo sa željama roditelja.
Pisma napisana tijekom proteklih 100 godina, pružaju i uvid u način života, standard i okolnosti u kojima su odrastale različite generacije. Tako su primjerice djeca nakon Drugog svjetskog rata imala relativno skromne želje: bilježnice, školske knjige, kape. No, među njima je bilo mnogo onih koji su od Isuseka naručili „da im ozdravi mamu“.
Pismo najmlađeg datuma poslano je prije dvije godine. Njega je Jascha iz Dortmunda naslovio jednostavno: Popis želja za Božić. Popratni tekst doduše ne postoji no zato je mališan iz raznih kataloga izrezao slike svih električnih aparata koje bi želio dobiti, zajedno s cijenama. „Sve u svemu, ne možemo baš reći da su današnja djeca isključivo okrenuta konzumu. U ovo je pismo uloženo isto toliko truda kao i ona prije 100 godina kada su djeca želje pisala vlastoručno, drvenim bojicama“, zaključuje Isolde Parussel.
Autor: Sola Hülsewig / Željka Telišman
Odg. urednik: Anto Janković