Dron u Zagrebu – nesposobnost Hrvatske i pasivnost NATO-a

Jedini izvjestan učinak drona koji je pao u Zagrebu prošlog petka je dosad nezabilježena zbrka u reakcijama hrvatskih državnih vlasti. Čak i za njihov neslavan standard, dakle, a bez mnogo obzira o kojim je strankama pritom riječ. Primjera za to ima ovaj put nekoliko. Nesporna je jedino teza da je projektil doletio iz ratom zahvaćene Ukrajine ili njezinoga bližeg okruženja. No, pored ishitrenih spekulacija o namjeni te konkretne letjelice, tipa inače primarno izviđačkog, nametnulo se pitanje napadno očite pasivnosti NATO-a. I to jednako prije i poslije zabijanja drona u ledinu pokraj studentskog doma „Stjepan Radić“.

Slaba zainteresiranost Sjevernoatlantskog saveza za pad takve naprave – mada još ne znamo točno kakve – u glavnom gradu jedne svoje članice, nije privukla glavnu pozornost. Naravno, naglo osvještavanje činjenice da Hrvatska nema vlastitu ni međunarodnu zaštitu od opasnosti nalik ovoj, bolno je odjeknulo. Ipak, skorup je publiciteta obrala rasprava o navodnoj avio-bombi koja je eksplodirala s dronom. Vlada je prvo gromko stala iza tvrdnje da je posrijedi bila bomba težine 120 kilograma. U međuvremenu su precizirali da je u kućištu bombe od 120 kg bilo 40 kilograma eksploziva. Neovisni stručnjaci odreda su odbacili oba iskaza.

Zamrznuta protuzračna obrana

U svakom slučaju, javna slika kompetencija hrvatskih vlasti za situaciju obilježenu ratnim prijetnjama polučila je sve, samo ne optimizam. No čulo se u Hrvatskoj i ranije glasova koji su ukazivali na simptome poremećaja. „Godinama upozoravam da Hrvatska vojska praktično ne postoji, jer nema adekvatnu opremu. I sad još kažu da obveza vojnog roka nije ukinuta, nego zamrznuta. Valjda nam je zamrznuta i protuzračna obrana“, kaže Pavle Kalinić, stručnjak za sigurnost i bivši šef službe za krizne sigurnosne situacije u Zagrebu. Porazgovarali smo s njim o padu drona, ali ustvari više o padu sustava obrane.

„Tehnički“, nastavlja on, „zaostali smo u ranim 80-im godinama prošlog stoljeća. Imamo protuzračnu obranu do 4000 metara, više od toga nipošto. Objektivno gledano, nemamo je.“ Na pitanje je li povrh toga ovom prilikom došlo i do izljeva diletantizma, te zbog čega je tako, Kalinić odvraća da Hrvatska jednostavno pršti od nekompetencije na svim nivoima: „Vojska ili ekonomija, svejedno. Pri izlasku iz SFRJ imali smo navodno 4,2 milijarde dolara duga. Sad imamo 65 milijardi eura. A rasprodalo se sve što se moglo. Vojsku nam je bilo važno uvaliti u NATO, a dalje nikoga ništa o njoj nije bilo briga."

Hrvatska kao kolonija kolonije

Za NATO ovaj politolog smatra da je upravo zorno dokazao da je – tigar od papira. „Vidio sam jedan komentar njihove izjave da su dron 'pratili', a koji glasi da jesu, ali 'na gitari', što nije daleko od istine“, rekao nam je Pavle Kalinić, dodajući da bi jedino valjano rješenje za Hrvatsku bilo jedinstvo i čvršća organiziranost Europske unije. To bi podrazumijevalo i jednog ministra obrane, pored drugih činjenica zajedništva: „Imali bismo EU-vojsku. Ovako pak EU ispada američka kolonija, a mi smo kolonija kolonije. NATO odražava interes Sjedinjenih Država, nikako Europske unije ni, uvjerili smo se, naš."

S njim se u biti slaže drugi naš sugovornik, vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević, predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije „Dag Hammarskjoeld“ u Zagrebu. „Protuzračni sustavi zemalja-članica NATO-a ne jamče nam sigurnost zračnog prostora kakvu bi trebali. Ovaj incident svakako predstavlja poražavajući test za NATO i RH. Reakcija naših dužnosnika je primjer kako ne treba postupati. Jasno je da su najprije morali dočekati rezultate ekspertize. Tek nakon toga ima smisla oblikovati javnu prezentaciju, zajedno s NATO-om, a ovako su samo proširili paniku“, uvjeren je Kovačević.

Američka dominacija u tren oka

Za stanje EU-a po aspektu zajedništva članica on drži kako je danas više nego ikad očigledno da nije zadovoljavajuće, naprotiv. Šansa za to se uporno propušta već 30 godina, još od kraja Hladnog rata. Uzroci se svakako nalaze u nekim redovnim procesima – ekonomskim, prvenstveno – ali se posljedice danas mjere i ratnom prijetnjom. „Europska unija se nije uobličila kao politička zajednica“, rekao je Božo Kovačević za DW, „kadra artikulirati jedinstvenu vanjsku i obrambenu politiku. Zamisli o strateškoj autonomiji i jačanju međunarodnopravnog subjektiviteta Unije rasplinule su se na pojavu prve vrlo ozbiljne krize.“

Ovaj nekadašnji hrvatski veleposlanik u Rusiji ističe da je takav dizajn EU-a osobito na kušnji zbog odnosa s NATO-om. „Putin je nepromišljenim odlukama o invaziji u tren oka uspostavio neosporni autoritet SAD-a u NATO-u, uz političku dominaciju nad Europom i energetsku ovisnost Europe o američkim odlukama“, zaključuje Kovačević. Upitali smo ga znači li to da se slaže s često prisutnom procjenom da je potez Vladimira Putina najviše koristio SAD-u te dobili potvrdan odgovor: „Obavlja im posao, a vjeruje da ratuje protiv njih.“ Hrvatska, međutim, teško realizira već i vitalni svoj interes unutar tih relacija.