Država Crna Gora - ili "dio Srbije drugog imena"?

Iako svaka vlada u Beogradu već sedam godina tvrdi da su odnosi sa Crnom Gorom "u usponu" i "bratski“, zbivanja svjedoče kako je stvarnost dijametralno suprotna. Crna Gora je najprije proglasila neovisnost, a zatim je, dvije godine kasnije 2008. priznala i neovisnost Kosova. To je izazvalo burne reakcije u Beogradu gdje se ti potezi Podgorice smatraju kao "izdaja Srbije". Nakon toga je Crna Gora uspostavila i poseban, vlastiti materinji jezik, što je u Srbiji opet protumačeno kao novo skretanje od "srpstva".

Za Srbiju Crna Gora nije druga država

Podgorica i Beograd su prošle kroz fazu međusobnog optuživanja u kojoj se Srbija često miješala u unutrašnja pitanja manjeg susjeda. Ekstremni je primjer popis stanovništva u Crnoj Gori, podsjeća nas Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. "Ovdje je vođena kampanja kako bi se što više građana Crne Gore izjasnilo kao Srbi. Od proglašenja nezavisnosti stvari nikada nisu bile dovedene u normalu, jer je bio prisutan osjećaj nekakve ljutnje starijeg brata prema mlađem.“

Popov primjećuje da dio političke vrhuške u Srbiji tretira Crnu Goru kao „neki svoj dio koji je privremeno otuđen“, a Crnogorce kao „dio svog naroda, koji se samo drugačije zove“. "Zato se stječe utisak da Srbija jednostavno Crnu Goru ne vidi kao drugu državu s kojom bi trebalo razvijati ravnopravne odnose i tako se onda i tretira ta država.“

Emocije su u ovom trenutku svakako umirile, smatra predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić. On vjeruje da su mnoge optužbe i protuoptužbe između Srbije i Crne Gore provocirale pojedine i utjecajne skupine. "To su moćne grupe poslovno i porijeklom vezane za Crnu Goru. One su od svojih ličnih i obiteljskih drama uspijevali u Srbiji povremeno stvoriti i politiku ovdašnje vlade. Mislim da će ti ljudi i dalje djelovati, da je njihova moć sve manja i da neće moći počiniti neku veću štetu, ali će povremeno uspijevati izazvati neku napetost.“

Konačno put u "normalnost"?

"Posjeta Đukanovića je važna i simbolički, ali je i prilika da se napravi inventar ostalih otvorenih pitanja“, smatra Popov. Crnogorski premijer Đukanović stiže u Beograd ovog ponedjeljka (9.12.) a za dan kasnije su planirani službeni razgovori u kojima tema, po Popovu, nipošto ne nedostaje: "Treba označiti oblike suradnje koje treba unapređivati, kako bi odnosi došli na onu razinu koja je nužna za dvije tako bliske države.“

Predsjednik Foruma za etničke odnose Janjić procjenjuje kako je poboljšanje odnosa Srbije i Crne Gore počelo zapravo nakon odlaska Borisa Tadića sa vlasti. "Suzdržanu distancu" kakvu je promovirao Tadić je nova vlada u Beogradu zamijenila pokušajem poboljšavanja odnosa: "Tadić je održavao veze sa Filipom Vujanovićem i to je stvaralo privid normalnosti. Međutim, da bi se problemi rješavali, mora postojati normalna komunikacija dvije vlade. Dolaskom Đukanovića bi se trebala uspostaviti ta normalna, svakodnevna, radna komunikacija vlada, ministarstava, javnih poduzeća...“

Političari se svađaju, kriminalci odlično surađuju

Najbolji primjer koliko je potrebna takva "normalna" komunikacija se vidi i u borbi protiv kriminala. Dok su se države bivše Jugoslavije godinama sporile oko svega i svačega, prekogranična suradnja kriminalaca je cvjetala. Kada je riječ o Srbiji i Crnoj Gori dovoljno je sjetiti se kokainske imperije Darka Šarića. Zato je Aleksandar Popov oprezan sa pohvalama u novijoj suradnji policija dvije države.

"To je regionalno pitanje i dobro je što se nadležna tijela za tu borbu sastaju i što ostvaruju određenu suradnju. Ali, mislim da ta suradnja, uz sve te manifestacione pojave, sastanke i dogovore, jednostavno nije dovoljna. Jer, očigledno je da neki kriminalci nalaze zaštitu u jednoj, drugoj ili trećoj zemlji, da se ne procesuiraju ili izručuju zemlji koja ih traži.“

Dvije zemlje imaju čitav niz neriješenih problema, među kojima Popov ističe problem dvojnog državljanstva. Pitanje granice nije toliko značajno, smatra Popov, jer je su sporne zapravo tek sitnice. Ali tu je i problem održavanja pruge Beograd-Bar kao i izgradnja drugih prometnica. Ako bi se trebalo naglasiti neki pozitivni primjer, onda bi to vjerojatno bila ekonomska suradnja, kaže Popov. Tu nema nekih većih smetnji i ona se uglavnom odvija nesmetano.

Dušan Janjić napominje da je pozitivna okolnost što napetosti između dvije zemlje nikada nisu prešle točku bez povratka - iako je bilo čak i planova za oružane intervencije u Crnoj Gori. Pored toga, pozitivno je što nikada nisu prekidane veze građana kada je u pitanju sloboda kretanja, školovanje ili kulturna suradnja.