Duboki jaz među Austrijancima

Policijske barijere su već stigle, a stigli su i prvi prosvjednici. U subotu je to bila tek šačica ljudi koja su prosvjedovali pred uredom kancelara u središtu Beča i koje su turisti znatiželjno promatrali na njihovom putu prema Heldenplatz. Okupljeni prosvjednici vjeruju da će ih u ponedjeljak biti više, kad u Uredu predsjednika koja je preko puta bude imenovana nova vlada Austrije i Sebastian Kurz postane najmlađi kancelar u povijesti države. 31-godišnjak je sa jasnom desničarskom politikom svoje konzervativne narodnjake (Österreichische Volkspartei, ÖVP) doveo do izborne pobjede i do koalicije sa desnim populistima slobodnjaka (Freiheitliche Partei Österreichs, FPÖ). Ta „desno-desna" koalicija kako je često zove ljevica i liberalni tisak, već sad polarizira društvo makar još nije niti počela sa radom.

Za razliku od Njemačke gdje je i gotovo tri mjeseca nakon izbora još posve neizvjesno kako će se formirati vlada, u Austriji je sve išlo veoma brzo: samo tjedan dana nakon izbora 15. listopada su počeli koalicijski pregovori, a već početkom mjeseca je već bilo uznemirenih kada se čulo kako će koalicija dopustiti i radno vrijeme od 12 sati na dan – mjera koja se dopala poslodavcima, ali koja nije po volji niti starim biračima FPÖ-a.

Mnogo neprijatelja i prije imenovanja

Još je više bilo uznemirenih iz drugih razloga kad su pregovarači prije tjedan dana povukli zabranu pušenja u ugostiteljskim objektima koju je uvela još crveno-crna koalicija. Austrijsko Društvo za borbu protiv raka je već sakupilo 350 tisuća potpisa na peticiji u internetu gdje se traži da zabrana ostane. Druga peticija je ozbiljnija jer se traži da austrijski predsjednik van der Bellen spriječi da populistički slobodnjaci preuzmu i ministarstvo unutrašnjih poslova i obrane. Obzirom da vlada Kurza još nije niti položila zakletvu zapravo već ima prilično mnogo protivnika.

„No Border, no Nation, Stop Deportation!" skandiraju prosvjednici na bečkom Ballhausplatzu gdje se, jedna preko puta druge, nalaze i ured kancelara i onaj predsjednika. Prosvjed je uperen protiv suradnje Europske unije sa režimom u Libiji i jadnog stanja u kojem su izbjeglice u toj afričkoj zemlji. Na jednom natpisu napadaju i budućeg kancelara kojeg jedan govornik naziva „kancelarom za progon": „Neće proći bez ružnih prizora, Basti!", poručuju Sebastianu Kurzu aluzijom na rečenicu koju je i sam izgovorio.

Nešto po strani stoji Faika El Nagashi iz stranke bečkih zelenih i čeka na svoj nastup za govornicom. „Imali smo prosvjede već i prošlog tjedna, a danas smo odlučili doći pred ured kancelara, nešto kao pripremu za ponedjeljak." I kao izvidnica terena: neki prosvjednici glasno komentiraju prepreke koje je pripremila policija i procjenjuju strategiju kako bi se kroz njih moglo proći.

Lisica koja sad čuva kokošinjac

Mnoge stranke i organizacije ljevice su pozvale građane na prosvjede u ponedjeljak, ali naša sugovornica ne misli da će to biti baš veliki prosvjedi kao 2000. kada je policija morala upotrijebiti vodene topove, a vlada se morala sakrivati u podzemnom tunelu koji spaja urede vlade i predsjednika. Jer to je još uvijek radni dan kada su mladi, tradicionalna publika ovakvih prosvjeda protiv ekstremne desnice, još u školi ili na fakultetu.

Ali planirana je još jedna manifestacija nakon svih blagdana, 13. siječnja. El Nagashi se osobito ljuti zbog pooštrenja postupka davanja azila kakvu planira crno-plava koalicija, ali to nije sve: „Ti ljudi koji sad dolaze u ministarstva su također izuzetno problematični." Tu naravno misli na dužnosnike slobodnjaka. Sam čelnik FPÖ-a Heinz-Christian Strache je u prošlosti bio poznat u neonacističkoj sceni, makar kao zamjenik kancelara neće preuzeti neko ministarstvo. Isprva je htio preuzeti ministarstvo unutrašnjih poslova, ali alternativa nije mnogo bolja: budući ministar Herbert Kickl je autor slogana poput Daham statt Islam (domovina umjesto islama). Još prije godinu dana je Kickel bio govornik na kongresu „Branitelja Europe" pred publikom za koju je i služba za zaštitu ustavnog poretka rekla kako se „pomno promatra". A sad i sama ta služba spada u nadzor ministra Kickela. Ne samo to: obzirom da još jedan populistički slobodnjak, Mario Kunasek preuzima i ministarstvo obrane, desničari imaju nadzor nad svim naoružanim snagama i tajnim službama u zemlji, makar je sasvim teoretski predsjednik države, Alexander van der Bellen vrhovni zapovjednik.

Drugi politički svijet samo nekoliko postaja dalje

Ali dok se među prosvjednicima na tom bečkom trgu širi zabrinutost, dovoljno je sjesti u liniju U3 i za jedva dvadesetak minuta stići u Cafe Zizi u predgrađu Simmering pa da se nađemo u potpuno drugačijem okružju. Gazdarica, Michaela Goak ima 45 godina, nosi crne naočale i košulju u kamuflažnim bojama. Stoji za šankom kavane i puši svoju cigaretu. FPÖ u ovoj četvrti tradicionalno postiže najbolje rezultate, a tako je bilo i u listopadu gdje su slobodnjaci tu osvojili 33% - prosjek u Beču je bio 21%. „Zato jer tu ljudi hoće da se opet nešto radi za same Austrijance. A ne samo za neke druge", kaže nam i malobrojni gosti potvrdno klimaju glavama.

Ona već godinama želi da FPÖ konačno uđe u vladu: „Osobito Strache. Taj je odmah nešto izborio." Tu misli na ukidanje zabrane pušenja. „Da je zabrana provedena, mogla bi zatvoriti svoju kavanu." Ali i inače se čini da je čitav program nove koalicijske vlade nastao u njenom Cafeu Zizi: nikakav novac, nego samo pomoć u predmetima za azilante, oštra politika useljavanja, više policije... Sve što želi Goak doista stoji u programu crno-plave vlade.

Zapravo je i ona zabrinuta, ali iz drugih razloga nego prosvjednici u središtu grada. Ona se pak boji da koalicijska vlada neće i provesti što je obećala: „Za početak sam odahnula, ali da li će sve to biti i realizirano, to ćemo vidjeti..."