Dvostruki moral Bayer Monsanta

Javnost Meksika je jedva primijetila ukaz koji je posljednjeg dana prošle godine objavljen u tamošnjem službenom listu i nosi potpis meksičkog predsjednika Andresa Manuela Lopeza Obradora. Zapravo je to prava mala zelena revolucija za Meksiko: u njemu se predviđa stupnjevita zabrana genetski manipuliranog kukuruza i herbicida glifosata do konca siječnja 2024.

Organizacija za zaštitu okoliša poput Greenpeacea naravno da pozdravljaju ovu "povijesnu" odluku Meksika koji tako zabranjuje taj herbicid istovremeno s Europskom unijom. No to nije dobra vijest za koncern Bayer koji je 2018. preuzeo američki koncern Monsanto i koji je jedan od najvećih proizvođača glifosata na svijetu. Jer tako koncern gubi čak dva važna tržišta - i sve to u pozadini sudskih tužbi pred američkim sudovima teških milijarde dolara zbog moguće štete po zdravlje zbog korištenja glifosata.

America First

Koncern Bayer-Monsanto zato ne želi samo tako prihvatiti tu zabranu: nevladina organizacija Right to know je "provalila" u elektroničku poštu američke lobističke tvrtke CropLife America s dužnosnicima američke službe za okoliš, ministarstvom poljoprivrede i američkim povjerenstvom za vanjsku trgovinu (USTR).

U tim spisima koje je objavio britanski list The Guardian ta lobistička organizacija - na inicijativu Bayer-Monsanta - raspravlja s predstavnicima američke vlade kako bi Washington mogao izvršiti pritisak na vladu Meksika. Jer po njihovom mišljenju, takva zabrana je protivna trgovačkom sporazumu T-Mec, sklopljenom između SAD-a i Meksika. Kako se čini, vlada predsjednika Trumpa je imala sluha za žalbe američkog proizvođača - kakav će biti stav vlade novog američkog predsjednika to će se još vidjeti.

Meksički državni tajnik za ishranu i tržište Victor Suarez nije iznenađen: "Ti koncerni uvijek tako rade, ali mi nećemo odstupiti od naše politike. Jer zaštita okoliša i zdravlje su važniji od dobiti koncerna. Tim putem kroče i Njemačka i Europa i zato ne mogu razumjeti takav dvostruki moral koncerna Bayer-Monsanto."

Natezanje još traje

Bayer Mexico nije odgovorio na upite DW-a, ali je za meksički list La Jornada izjavio kako je došlo do određenog  "približavanja stajališta" kako bi se "uzeli u obzir znanstveni argumenti na političke odluke u postupku donošenja zakona". Bayer i Monsanto uporno ponavljaju kako nema znanstvene osnove za zabranu glifosata i kako bi takva zabrana ugrozila poljoprivredu i opskrbu živežnim namirnicama.

Trumpov povjerenik za vanjsku trgovinu Robert Lighthizer je po ovim informacijama poslao dopis, u međuvremenu također bivšoj meksičkoj ministrici gospodarstva Gracieli Marquez u kojem je upozorava kako bi zabrana mogla "potkopati bilateralne trgovinske odnose" ove dvije zemlje.

A makar Biden na mjesto Lighthizera želi postaviti Katherine Tai, također će se i ona morati baviti problemima u razmjeni ove dvije zemlje. Jer iako je u poljoprivredi Meksiko krenuo putem ekologije, u energetici je krenuo drugim putem: želi se više osloniti na vlastito fosilno gorivo i hidroelektrane što je neugodno iznenadilo američke i europske investitore u obnovljive oblike energije u Meksiku.

Može se i bolje i više - bez kemije?

Meksički državni tajnik Suarez je uvjeren kako njegova zemlja neće popustiti: "Mi ne reagiramo na pritisak. Ljudska prava kao što je pravo na život i zdravlje stoje iznad bilateralnih trgovačkih sporazuma." On kroz meksičko ministarstvo poljoprivrede želi potpuno promijeniti praksu na poljoprivrednim dobrima. Prema službenim informacijama, Meksiko trenutno uvozi oko 20.000 tona glifosata godišnje: on se prije svega koristi u uzgoju genetski modificirane soje, ali i u uzgoju kukuruza, pamuka, šećerne trske, agruma i avokada - ali je dostupan i svakome tko želi uništiti korov u svojem vrtu.

Premda je teško zamisliti današnju poljoprivredu bez mehaniziranih nasada samo jedne kulture - bez obzira što to značilo za okoliš, Suarez tvrdi kako se čak još bolji urod može postići mješovitim nasadima i rotacijom kultura na poljima. Protiv nametnika se mogu koristiti i biološka sredstava: "Iskustva s takvom vrstom nasada na sjeveru Meksika su obećavajuća. Postigli su urod koji se može usporediti s komercijalnim nasadom od 12 tona po hektaru i imali su 30% manje troškove proizvodnje", tvrdi meksički državni tajnik.

Naravno, kad bi to bilo točno, ne bi bilo razloga da itko od vlasnika poljoprivrednih dobara ustraje u industrijskom uzgoju. No u Meksiku se na ekološki način sad dobiva desetak posto živežnih namirnica. Suarez je uvjeren kako bi se taj udio mogao brzo podići državnom potporom i znanstvenim istraživanjem. To bi za Meksiko značilo i veliku gospodarsku dobit: on je među deset najvećih izvoznika poljoprivrednih proizvoda na svijetu, a u tom sektoru ostvaruje i suficit u razmjeni s SAD-om.