Ekološka struja u Njemačkoj je još uvijek i fizički daleko

I političari i mediji su prilikom puštanja u pogon podmorskog dalekovoda Nordlink prošlog tjedna zračili optimizmom: njime će njemačkim potrošačima dolaziti električna energija sad i iz norveških hidroelektrana tako da se stekao dojam kako će se svi njemački potrošači u najskorije vrijeme moći odreći svih elektrana koje stvaraju emisiju ugljičnog dioksida.

Profesor Michael Berger, znanstveni pročelnik Instituta za transformaciju energetskog sustava fakulteta Zapadne obale u pokrajini Schleswig-Holstein je znatno skromniji u procjenama: "Nordlink doduše nije stvarno velik korak, ali se stvari ipak pomiču naprijed." On će doduše znatno pomoći izjednačavanju oscilacija u ponudi i potrošnji električne energije, ali treba još mnogo toga učiniti da bi doista svi dobili struju iz održivih izvora energije.

Kad je riječ o Sjevernom moru tu su već vjetroelektrane izuzetno značajan izvor ekološke energije. Danski energetski koncern Orsted se smatra vodećim u eksploataciji snage vjetra na otvorenom moru, ali taj ponuđač uopće nije spojen na dalekovod Nordlink. Glasnogovornik danske tvrtke Stefan Kück zato o ovom podmorskom dalekovodu kaže kako je "sigurno važan krak", ali i kako "neće smanjiti veličinu izazova koja stoji pred Njemačkom u njezinoj mreži dalekovoda."

Graditi je i teško - i skupo

Na ovom novom dalekovodu nije sudjelovala danska kompanija, ali jest nizozemsko-njemačka kompanija za prijenos električne energije Tennet. Iz te tvrtke nas glasnogovornik Mathias Fischer uvjerava kako će već i Nordlink pomoći osiguranju opskrbe električnom energijom na obje strane, ali i kako je jasno da čitavo područje Sjevernog mora "postaje elektrana sjeverozapada Europe" i kako tu ima još mnogo potencijala. Već sad ta tvrtka prenosi energiju s pučine do Njemačke i Nizozemske u kapacitetu prijenosa od oko 8.500 megawatta od kojih je 7.000 u moru Njemačke.

No problema itekako ima: tako je i početkom ovog lipnja u plićacima njemačkog sjevernog mora odjeknula eksplozija jer je na vršku otoka Juista u polaganju podmorskog dalekovoda nađen torpedo iz Drugog svjetskog rata koji je morao biti uništen eksplozivom. Takvih eksplozivnih naprava ima još mnoštvo pred obalom Njemačke i to je tek jedan, čak ne i najveći problem.

Jer mnoga područja su zaštićena ili ima drugih prepreka tako da se Fischer žali da se postupak izdavanja dozvola oteže zbog dodatnih istraživanja i vještačenja - inače prijete tužbe. Sve to košta i novca i vremena u gradnji, a nisu rijetke ni promjene zakona i propisa. Onda sve treba ponovno planirati i mijenjati što će se raditi.

Treba onda i doći do juga

A graditi u Njemačkoj je ionako skupo: "2019. smo dali izraditi studiju koja je usporedila cijenu gradnje dalekovoda u Njemačkoj s cijenom u Velikoj Britaniji", kaže nam Steffen Kück iz danske tvrtke Orstedt. Sve u svemu, Njemačka je mnogo skuplja i on vjeruje kako je to već i zbog toga što nema konkurencije među graditeljima takvih projekata. "Nedostatak tržišnog natjecanja i nedostatak fleksibilnosti, to su najveći nedostaci njemačke dalekovodne mreže."

Ni to nije kraj nevoljama, upozorava profesor Berger. Jer čak i kad se električna energija dovede do njemačke obale Sjevernog mora, još je veoma, veoma daleki put do potrošača i na jugu Njemačke. Projekt takvog dalekovoda velikog kapaciteta postoji već odavno i on bi se trebao protezati od opale preko pokrajina Hessena i Tirinške do Bavarske i Baden-Württemberga. Ali tek tu ima nevolja: bune se vlasnici zemljišta ili traže velik novac, a preko njih i političari općina i okruga.

Tu je i tvrtka Tennet, a Mathias Fischer nas uvjerava kako se na planiranju i realizaciji tog dalekovoda kroz Njemačku radi "punom parom". Berger tu misli kako se tu svakako mora razmisliti o alternativama: ako treba, premjestiti i tvorničke pogone koji troše mnogo električne energije, ali i više ekoloških elektrana na jugu Njemačke. Sjever ima vjetar, ali jug ima više sunca.

Ili vodik?

Ili treba krenuti potpuno drugim putevima: umjesto da se transportira električna energija, treba je već na sjeveru pretvoriti u vodik - energent budućnosti i svojevrsni prirodni akumulator električne energije. O tome razmišlja i danska tvrtka koja bi vodik proizvodila već na pučini gdje su i vjetroelektrane.

U svakom slučaju je zaključak svih sugovornika: ima još mnogo posla da bi se Njemačka mogla opskrbljivati samo ekološkom energijom, a političarima bi bilo bolje da se sami prihvate posla i uz pomoć tvrtki za prijenos energije učine nešto s propisima i regulacijom nego da u javnosti daju dojam kako je sve "nadohvat ruke".

"Ono što nam je potrebno je integrirano sistemsko planiranje koje će ići na ruku mreži dalekovoda. Samo tako ćemo moći integrirati u mrežu sve više obnovljive energije", upozorava Mathias Fischer. "Infrastruktura dalekovoda je bila i ostala temelj čitave energetske reforme."