Erdoganova igra s vatrom

S obzirom na sve veće napetosti u njemačko-turskim odnosima, njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel je najavio "novi smjer" u politici savezne vlade prema Ankari. Među predviđenim mjerama su i stroža upozorenja njemačkim građanima da ne putuju u Tursku. "Ne možemo drugačije", rekao je Gabriel i podsjetio na uhićenja njemačkih državljana u Turskoj.

U okviru tog "novog smjera" preispituje se i dodjela državnih jamstava kod njemačkih investicija tvrtki u Turskoj. "Ne može se nikome savjetovati ulaganje u jednu zemlju ako tamo više nema pravne sigurnosti i u kojoj se čak tvrtke, potpuno nevine tvrtke, dovodi u vezu s teroristima", naglasio je Gabriel u Berlinu. Naime, Ankara je sastavila popis stranih tvrtki, među kojima su i brojne njemačke, koje navodno potpomažu teroriste u Turskoj.

Oprobano sredstvo

Sve te mjere bi stvarno mogle biti oprobano sredstvo za vršenje pritiska na Tursku i njezinog malog sultana. Većina analitičara vjeruje da su Njemačka i cijeli EU ovisni o Turskoj jer ona drži izbjeglice dalje od Europe. No to nakon zatvaranja Balkanske rute više nije baš tako. Nasuprot tome, Turska je gospodarski i te kako ovisna o Europi. A među europskim zemljama na prvom je mjestu Njemačka, kao najvažniji trgovinski partner Turske. Deset posto turskog izvoza u vrijednosti od oko 14 milijardi eura odlazi u Njemačku. Na drugom mjestu je Velika Britanija. Tek na trećem mjestu je Irak, dok su druge, neeuropske zemlje daleko iza njih. Toliko o mogućoj novoj orijentaciji Ankare u smjeru Istoka, kao alternativi za EU.  

Zbog nove politike prema Ankari njemačko gospodarstvo računa sa znatnim smanjenjem izvoza. Savez za vanjsku trgovinu (BGA) je ocijenio da će nesigurnost njemačkih poduzetnika, koja je ionako već prisutna, zbog najnovijeg razvoja situacije "još jednom rapidno porasti".

Izvoz u Njemačku bez alternative

Turska je ovisna o Njemačkoj upravo zbog toga što iz nje uvozi strojeve te elektrotehničke i kemijske proizvode, proizvedene u visoko specijaliziranim njemačkim poduzećima. Za to je teško naći zamjenu na svjetskom tržištu.

Nasuprot tome, Njemačka iz Turske većinom uvozi tekstilne proizvode, što je najvažniji turski izvozni proizvod pored prehrambenih proizvoda. No odjeća se isto tako može uvoziti i iz Bangladeša ili Kine, a kod hrane ima još daleko više alternativa.

Dvije brojke govore praktički sve: Njemačka je za Tursku najvažniji trgovinski partner, a Turska je na njemačkoj listi tek na 13. mjestu. (Njemačka i Turska: tko je tu doista ovisan?  )

Nema turista

Turska redovito ima veći uvoz od izvoza pa joj je zato turizam izuzetno važan za prihod deviza. I tu su Nijemci prošle godine kao gosti bili na prvom mjestu. Ova branša ostvaruje 13 posto bruto domaćeg proizvoda i predstavlja siguran izvor prihoda. No to se počelo mijenjati prošle godine, najprije zbog terorističkih napada u Istanbulu u kojima su ubijeni i Nijemci, a onda i zbog neuspjelog puča u srpnju.

Turistički sektor je doživio pravi šok: promet je prošle godine smanjen za 40 posto. 2016. je u Turskoj godišnji odmor provelo četiri milijuna Nijemaca – zvuči mnogo, ali to je skoro dva milijuna manje nego godinu dana ranije.

Ove godine turizam u Turskoj bilježi nešto bolje rezultate. Ruski predsjednik Vladimir Putin je prošle godine ukinuo zabranu čarter letova iz Rusije za Tursku koju je uveo zbog napetosti između Moskve i Ankare. Do proljeća ove godine je broj ruskih turista porastao pet puta.

Lira i gospodarstvo u padu

I kod njemačkih turista u proljeće je zabilježen lagani rast, no on će, s obzirom na najnovija zbivanja, vjerojatno biti zaustavljen. Prema ispitivanju javnog mnijenja koje je naručila televizijska postaja RTL, još samo 12 posto ispitanika smatra Tursku sigurnom zemljom. To je ispitivanje provedeno u travnju - tri mjeseca prije ovih strožih upozorenja turistima koje je izdalo njemačko Ministarstvo vanjskih poslova. Danas bi postotak onih koji Tursku smatraju sigurnom turističkim odredištem vjerojatno bio jednoznamenkasti.

Erdogan je nanio veliku štetu turskom gospodarstvu. Turska je nakon 2000. godine bilježila fantastični gospodarski rast od više od sedam posto godišnje, no sada je taj rast znatno usporen. Od prošlogodišnjeg puča do danas turska lira je izgubila 30 posto svoje vrijednosti, inflacija iznosi osam do devet posto, nezaposlenost deset posto.

Politička nesigurnost znatno se odrazila na gospodarstvo. Ulagači uvijek daju prednost stabilnim političkim sustavima, pravnoj sigurnosti i mogućnosti dugoročnijeg planiranja. Erdogan je čista suprotnost svemu tome.