EU i njen balkanski vrt

U vrijeme korone mnogi se raduju ako imaju neko malo dvorište. Mada se ono ne može usporediti s nekakvim prelijepim i raskošnim pakrom, dvorište je barem zaštićeno mjesto. Uz malo pažnje, truda i zelenila, dvorište može postati mjesto gdje stanari rado borave, mjesto koje ih povezuje i jača zajednicu.

Za Zapadni Balkan se dugo pežorativno govorilo da je „stražnje dvorište" EU-a. No njemački državni tajnik zadužen za EU Michael Roth sada govori o „unutrašnjem dvorištu", neumorno zagovarajući konačnu integraciju regije u europsku porodicu.

Tom slikom se apelira na odgovornost i prirodnu pripadnost Balkana zajednici europskih naroda, ali ona čini vidljivim i velike teškoće. Recimo nejedinstvo unutar EU oko načina na koji će se organizirati integracija Srbije i Crne Gore koje su već u pregovaračkom procesu, Albanije i Sjeverne Makedonije koje bi sada trebalo započeti pristupne pregovore, Kosova i Bosne i Hercegovine koji su krajnje kompliciran politički teren te, zbog regionalnih sukoba i razlika u stavovima članica EU, u dogledno vrijeme nemaju šansi za pristupne pregovore.

Nejedinstvo unutar EU-a

Iako su se stanari europske kuće još 2003. jednoglasno izjasnili za europsku perspektivu Balkana, oduvijek su bili u svađi oko toga što točno započeti s tim komadom zemlje koji se doduše nalazi tu, među njima, ali im pričinjava više problema nego radosti. Neprestano su se sporili oko toga što u tom dvorištu treba posaditi i tko što treba zalijevati.

Novi stanari imaju nove zahtjeve, posebno jer se politički korov narcisoidnih vlastodržaca raširio dvorištem, a štetočine napadaju nježne biljčice društvenog napretka. Nedavno je jedan od stanara, francuski predsjednik Emmanuel Macron, uveo nova pravila kućnog reda za dvorište i time blokirao odavno najavljenu fazu radova - pristupne pregovore za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Tri mjeseca koja su uslijedila bila su mučna i otrežnjavajuća, pala je vlada u Skoplju, reformski procesi u obje zemlje su stali.

U doba koronavirusa su jedinstvo među stanarima i zajednička odgovornost za dvorište potrebniji nego ikad, kako bi se brzo mogla uputiti pomoć prije svega tamošnjim zdravstvenim sustavima. Za političare i stanovnike Zapadnog Balkana je europska integracija tijekom dugih godina čekanja postala mutna perspektiva.

"Prijatelj Xi" je već tu

Nedavno je srpski predsjednik Aleksandar Vučić oštro kritizirao EU zbog zatvaranja granica i spore pomoći. Istovremeno, on hvali svog „prijatelja Xija Jinpinga" za opsežnu i brzu kinesku pomoć. Time Vučić signalizira: EU za nas nije sve, ima alternativa!

Bilo je krajnje vrijeme da se članice EU konačno odluče za početak pregovora s Tiranom i Skopljem. To je važan signal za cijelu regiju. Put do punopravnog članstva još je vrlo dug, trajati će dok sve ne bude uređeno tako da se europske vrijednosti mogu nesmetano razvijati. Prije svega dok korov korupcije i populizma ne bude tako istrebljen, da više ne može zasjeniti načela pravne države i slobode mišljenja.

Rast - samo zajedno

EU mora pratiti ovaj proces uz puno vrtlarske spretnosti. Traba podsticati, ali i zahtijevati, treba financijskim sredstvima hraniti i zalijevati. Jer Rusija i Kina stupaju na scenu kao pomagači u nevolji i prijete poremetiti europska nastojanja da ojačaju slabašnu biljku pravne države.

Ipak, svo vrtlarsko umijeće malo vrijedi ako zemlja i sjeme nisu dobri. Same balkanske države moraju se razviti i usvojiti europska mjerila. Albanija je dobila čitav katalog uvjeta kako bi prebrodila korumpirane strukture i osigurala vladavinu prava.Tu listu treba brzo i vidno odraditi.

No obim stranama, i europskoj zajednici stanara i Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, jedno mora biti jasno: unutrašnje dvorište Europe se samo zajedno može razviti u prostor zajedničkog prosperiteta. Na posao!