EU mora podržati cjelovitost Španjolske

Jednostranim proglašenjem neovisnosti od strane katalonskog parlamenta za Europsku uniju se u praksi ništa ne mijenja. Između Španjolske ili Francuske i Katalonije neće biti carina, prometnih kontrola, nikakvih ograničenja u protoku robe i kapitala. Iz ugla EU-a Katalonija ostaje dio Španjolske, pa tako i teritorij EU-a. Svi ljudi koji žive u Kataloniji i dalje će zadržati „državljanstvo unije", imat će pravno jamstvo slobode kretanja i bit će im zaštićene osnovne vrijednosti unutar EU-a, koje su čak iznad nacionalnog prava. U slučaju Katalonije EU je jasan kao rijetko kada.

Proglašenje neovisnosti proturječi španjolskom ustavu. Smijenjena katalonska vlada ugrožava vladavinu prava u Španjolskoj. Europska komisija, Europski parlament i svih 28 zemalja članica odbijaju priznati „Republiku Kataloniju". U Europskoj uniji već postoji dovoljno problema, točno kaže predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. S 95 malih država u EU-u sustav bi vjerojatno doživio slom, zna Luksemburžanin, koji i sam dolazi iz jedne samouvjerene, patuljaste države.

EU nije bio tražen kao posrednik

Na često postavljano pitanje, je li se EU ranije morao umiješati i politički posredovati, ipak se može odgovoriti potvrdno. Međutim, EU nije kriv što do toga nije došlo. Španjolska centralna vlada nije htjela posrednika. EU ju ne može na to prisiliti. Vjerojatno su Jean-Claude Juncker i predsjednik Vijeća EU-a Donald Tusk morali aktivnije se nuditi kao posrednici. Ali, na kraju krajeva, jasan i odlučan stav vlade Rajoya u Madridu tome nije dao prostora. Pravna gledišta Madrida i Bruxellesa su potpuno identična. Integritet države članice Španjolske ima prioritet, i prema europskim ugovorima i prema međunarodnom pravu. Pravo katalonske regije na neovisnost ne može se temeljiti na međunarodnom pravu. Pravo na samoodređenje ne obuhvaća i pravo na odcjepljenje, ako se tomu protivi matična zemlja.

O represiji ili masovnom kršenju ljudskih prava u Kataloniji, sa stajališta EU-a, ne može biti riječi. Španjolska je funkcionalna demokracija. Apsurdno je da upravo zagovornici Brexita i druge nacionalističke snage u Europi predbacuju Europskoj uniji da nije pomogla Kataloniji. Zar nisu oni ti koji EU neprestano optužuju da se u sve miješa i koji tvrde da Bruxelles sve diktira? I sada bi se Bruxelles trebao umiješati, iako za to ni u kojem slučaju nije zadužen ili ovlašten? Ni usporedba s Poljskom i Mađarskom nije opravdana. Tamo EU ispituje vladavinu prava na razini cijele države. U Poljskoj ili Mađarskoj nije riječ o separatizmu i secesiji, već o kršenju načela podjele vlasti, propisanog europskim ugovorima.

Omogućiti slobodne izbore

Potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans je inače opravdao i upotrebu prekomjerne sile španjolske države u obračunavanju sa separatistima. Sljedećih tjedana španjolska vlada bi morala biti oprezna prema eventualnom otporu zbog madridske uprave nad Katalonijom. Slike policijskog nasilja kakve su viđene na ilegalnom referendumu 1. listopada samo idu na ruku pobunjenika. EU bi trebao umjereno utjecati na obje strane, ukoliko uopće ima prilike za to, kako bi se kratko uoči Božića u Kataloniji održali fer regionalni izbori. Aktivniju ulogu trebao bi imati u pregovorima koji će potom uslijediti o autonomnom statusu i pomirenju duboko podijeljene regije.

To bi bilo u interesu svih građana Unije, jer gospodarsko slabljenje Španjolske, nova zaduživanja, financijska kriza kao i ugrožavanje zajedničke valute zbog katalonske krize, nikome ne odgovara.

Izjava belgijskog državnog tajnika Tea Franckena da bi smijenjeni katalonski predsjednik možda u Belgiji mogao dobiti azil mora se tretirati onakvom kakva jest: kao flamanski folklor jednog desničarskog populista.