EU ne čini dovoljno
Ne samo da je argument uvjerljiv, nego bi on mogao biti formula za politiku dodjele azila oko koje bi se mogli složiti sve strane u Njemačkoj i sve zemlje Europske unije: cilj mora biti poboljšanje situacije u zemljama iz kojih dolaze izbjeglice, kako ljudi ne bi imali razloga za odlazak. Ovo je omiljena europska formula kad je u pitanju dugoročna strategija, i prije svega kad se govori o Africi.
Svi žele u Evropsku uniju
Zašto bi se netko protivio ovom konceptu? Ipak, pogledamo li prema Balkanu, moramo posumnjati u ostvarivost tog cilja. Radi se o Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji. Sve te zemlje žele u EU i Bruxelles im je ponudio pristupnu perspektivu.
Albanija, Makedonija, Crna Gora i Srbija su čak kandidati za punopravno članstvo. Bosna i Hercegovina je poseban slučaj. Poslije rata je država, sa svojim posvađanim narodima, postala protektorat Ujedinjenih naroda i Europske unije. Tako je i zapadni utjecaj velik, s ciljem stabilizacije i pomirenja, izgradnje državnih struktura i oživljavanja gospodarstva. A i Kosovo, s još nerazjašnjenim međunarodno-pravnim statusom, spada u područja u kojima Europska unija igra odlučujuću ulogu, preko svoje misije Euleks, u izgradnji upravnog aparata, policije i pravosuđa.
Dvadeset godina izgradnje
Otprilike dva desetljeća Europska unija već pokušava stimulirati razvoj, svojim novcem i svojim činovnicima, kako bi ljudi u svojoj domovini vidjeli perspektivu. Danas moramo utvrditi da Europska unija nije ostvarila taj cilj i to na jednom relativno malom geografskom prostoru.
Zašto bi, inače, tisuće stanovnika tog područja iz mjeseca u mjesec tražile svoju tobožnju sreću u Njemačkoj? Ako strategija za zapadni Balkan nije uspjela i to u relativno dobrim okolnostima, što EU uopće može postići u zapadnoj i sjevernoj Africi?
Bruxelles se dobrovoljno odriče utjecaja
Ipak, bilo bi pogrešno da se padne u očajanje i da se odustane od cilja. Naime, neuspjeh je djelomično prouzrokovan time što Europska unija nije dovoljno odlučna u provođenju ciljeva. Srbija i njena politika prema manjinama je primjer. Gotovo svi tražitelji azila koji iz Srbije stižu u Njemačku su Romi. Usprkos tomu, Srbija je za Berlin „sigurna zemlja porijekla“. Čak je i Angela Merkel priznala kako postoji diskriminacija Roma u Srbiji. Zaštita manjina je važan preduvjet za pristupanje Srbije Europskoj uniji. Znači, Europska unija ima sredstvo pritiska na kandidata za pristup, na Srbiju. To sredstvo jedino mora upotrijebiti.
Prilikom nedavnog posjeta Angele Merkel Beogradu, premijer Srbije Aleksandar Vučić je rekao da su izbjeglice „zajednički problem“ za čije rješavanje je potrebna europska pomoć. To je licemjerna izjava uzme li se u obzir sustavna diskriminacija Roma.
Jasna poruka Beogradu morala bi glasiti: Sve dok diskriminirate vlastite manjine, nećete napredovati na putu ka Europskoj uniji. Kako bi se odaslala ovakva poruka potrebno je uložiti bar malo truda. No učinak na kraju neće izostati.