Europa kao budući prioritet SAD-a?

Kad bi se samo jednim jedinim geostrateškim potezom trebalo opisati osam godina Baracka Obame na čelu SAD-a, onda bi to vjerojatno bilo njegovo okretanje Aziji. Iako još nije moguće donijeti konačnu ocjenu o tome koliko je Obamina administracija bila uspješna u pokušajima ponovne uspostave ravnoteže u azijsko-pacifičkom prostoru, a i neke važne inicijative (poput Transpacifičkog trgovinskog partnerstva) još uvijek „vise" u zraku, jedna je stvar već sad jasna: krajnje je vrijeme za ponovni fokus na Europu.

"Europa bi zapravo trebala biti prioritet broj jedan novog predsjednika/ice, zato što je to najvažniji i najvitalniji strateški saveznik SAD-a", kaže Erica Chenoweth, stručnjakinja za međunarodnu sigurnost na Sveučilištu u Denveru. „Sljedeći predsjednik bi se trebao posvetiti Europi na način na koji to nismo činili još od 90ih godina prošlog stoljeća."

James Jay Carafano, stručnjak za nacionalnu sigurnost iz konzervativne zaklade Heritage Foundation, slaže se u ocjeni da bi glavni fokus budućeg stanovnika/ice Bijele kuće trebao biti vezan uz osiguravanje mira i stabilnosti u Europi.

Novi početak u transatlantskim odnosima

"Glavni razlog za američku zabrinutost oko mira i sigurnosti će biti ruska vanjska politika u regiji, bez obzira radilo se o energiji, propagandi, raznim oblicima dezinformiranja ili o Ukrajini i drugim vojnim aktivnostima i prijetnjama koje mogu uslijediti", kaže Carafano.

Nije baš da svi stručnjaci smatraju kako je „resetiranje" odnosa s Europom jedina ključna stvar za SAD u budućnosti – neki kao prioritete spominju i krizu u Siriji ili borbu protiv terorizma, daljnju sudbinu iranskog nuklearnog programa, odnose s Kinom, borbu protiv klimatskih promjena i zaustavljanje porasta stope nacionalizma.

Iako Carafano i Chenoweth ne dijele isto mišljenje oko svih tih tema, oni se slažu oko toga da poboljšanje transatlantskih odnosa treba biti jedan od temelja djelovanja novog predsjednika/ice, i to ne samo zbog boljitka Europe, nego i zbog toga budućem zajedničkom svladavanju drugih međunarodnih problema.

Ključni instrument za poboljšanje transatlantskih odnosa, posebice na području sigurnosti, po njima je ojačani NATO koji se treba „nadovezati" na vlastitu prošlost, argumentiraju stručnjaci.

NATO: povratak korijenima

"Ono na što se SAD zaista treba fokusirati je jedinstveni NATO koji će se posvetiti svojoj ključnoj misiji, a to je obrana transatlantske zajednice", kaže nam Carafano.

"Mislim da su misije NATO-a u Libiji i drugdje bile pogrešne i da se NATO treba vratiti svojim korijenima kao sporazum o kolektivnoj sigurnosti na kontinentu i za kontinentalnu sigurnost", smatra Chenoweth.

Učestali angažmani Sjevernoatlantskog saveza izvan područja koji čine njegove zemlje članice su kontraproduktivni i to na dva načina, zaključuje Chenoweth. Oni su proširili nervozu u Moskvi i istovremeno odvraćaju od primarnog cilja postojanja NATO-a, naime, njegovog djelovanja kao svojevrsne kontrole Rusije.

Stručnjaci s kojima smo razgovarali nisu se htjeli upuštati u procjene tko će od dvoje predsjedničkih kandidata, Hillary Clinton ili Donald Trump, biti spremniji na korekciju kursa i ponovno okretanje Europi.

Chenoweth ipak na koncu kaže: „Mislim da je Hillary Clinton u boljoj poziciji kad govorimo o resetiranju odnosa s Europom, zato što ima određeno iskustvo kao ministrica vanjskih poslova. Isto tako bih htjela reći da bih voljela kad bi to imalo puno veći prioritet u njezinoj vanjskopolitičkoj strategiji nego što je to slučaj danas."