Europa mora pomoći Sjevernoj Africi

Preokreti u Tunisu i Egiptu, revolucija koja traje u Libiji i prosvjedi građana u Jemenu, Bahreinu, Omanu i Maroku su iznenadili svijet, a političare na Zapadu uznemirili. SAD i njen saveznik Europa su desetljećima štitili despote na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike.

Razni interesi

Washington u regiji posjeduje čitav niz vojnih baza, a Europa se od tzv. Procesa iz Barcelone od prije 15 godina trudi uspostaviti što bližu suradnju sa sjeverom Afrike. Ova regija u geopolitičkom smislu ima ogroman značaj za Zapad. Prije svih Egipat, zemlja između Azije i Afrike, koja već stoljećima ima vodeću ulogu u regiji, smatra egipatski kritičar globalizacije Mamdouh Habaši: „Rekao bih da Egipat ima vodeću ulogu u ovoj regiji i to ne samo od vremena Nasera... već i od faraona Ehnatona, a to znaju i Amerikanci. Čak je i Napoleon kada je osvojio Egipat 1798. rekao: Egipat je najvažnija zemlja na planeti.“ To je rekao Napoleon, ne ja. I on je to naravno mislio u geopolitičkom smislu.“

Kairo glavni za sve

Za Amerikance je Egipat glavna točka u njihovoj strategiji pream Bliskom istoku. Vlada u Kairu je, kako se navodi, jamstvo stabilnosti u regiji, jamstov za borbu protiv islamista i za pristup Sueskom kanalu.

Iz ovih su razloga Amerikanci revoluciju u Egiptu na početku promatrali s ogromnom suzdržanošću i bili zabrinuti za stabilnost zemlje: „Nacionalno vijeće za sigurnost SAD-a zasjedalo je svaki dan i analiziralo stanje u Egiptu. To pokazuje važnost Egipta u planovima Washingtona. I toga su odjenom postali svjesni i obični Egipćani tijekom demonstracija kada su vidjeli kakve su reakcije širom svijeta, onda su rekli: nas je Mubarak jeftino prodao, mi smo ipak neko. Naravno svaki lopov koji nešto ukrade ne može ono što je ukrao prodati u njegovoj pravoj vrijednosti, već mora smanjiti cijenu", naglašava Habaši.

Sada bi dakle cijena partnerstva za Zapadom mogla porasti. Zemlje na sjeveru Afrike i na Bliskom istoku bi nakon revolucija mogle zahtijevati suradnju sa Zapadom na ravnopravnim temeljima. Sonja Hegazy, stručnjakinja za Egipat u Centru za moderni istok u Berlinu promjene na sjeveru Afrike promatra više kao priliku, nego kao prijetnju:

„Ako pogledamo što je EU od 1995. godine željela ostvariti u regiji u okviru svog Procesa iz Barcelone, naime povećanje participacije, bolju preraspodjelu ekonomskih dobara među stanovništvom, legalnu migracijsku politiku i poštivanje ljudskih prava, onda vidimo da to nije funkioniralo jer ona za to nije imala partnera. Ali ukoliko Unija svoju vlastitu politiku u posljednjih 15 godina uzima ozbiljno onda ona ima mogućnost da zahvaljujući demokratski izabranoj vladi u zemljama regije svoje ciljeve i ostvari.“

Smanjiti utjecaj lobija

Međutim to podrazumijeva da je Europa spremna partnerskim zemljama na sjeveru Afrike dati ista prava i dozvoliti pristup tržištima EU-a. To se prije svega odnosi na poljoprivredne proizvode:

„Svi oni koji se ovim bave, već 15 godina govore, da europski poljoprivredni lobi mora biti sveden u okvire i da mu mora biti rečeno da, ako želimo napraviti razmjenu na ravnopravnim odnosima, onda i sjevernoafrički poljoprivredni proizvodi moraju imati slobodan pristup europskim tržištima,“ kaže Hegazy.

Jaki poljoprivredni lobi u nekim zemljama EU-a do sad je sve to sprječavao. "No ukoliko Europa želi demokratske i stabile države na sjeveru Afrike, onda ona mora pomoći da regija stane na svoje noge i u gospodarskom smislu,“ poručuje Hegazy.

Autori: Bettina Marx / Zorica Ilić

Odg. ur.: S. Kobešćak