Europski izbori: što planiraju njemačke stranke?

Zeleni: federalno uređenje

Nijedna druga njemačka stranka ne ide tako daleko po pitanju buduće vizije EU-a kao Zeleni. Oni Europsku uniju žele transformirati u „federalnu europsku saveznu državu“. Uprava ta formulacija, zahvaljujući Zelenima, stoji i u  koalicijskom ugovoru aktualne savezne vlade koju čine SPD, Zeleni i FDP. Njemački interesi su po nauku Zelenih ujedno i europski interesi, za njih tu nema nikakve razlike ili bilo kakvih kontrasta.

Europska unija bi trebala postati „strateški suverena”, ona bi dakle morala biti u stanju da vanjskopolitički i vojnopolitički djeluje neovisno. Ukrajinu ova stranka želi i dalje podržavati, i to još više i intenzivnije nego do sada. Zeleni Ukrajinu vide kao buduću članicu EU-a, kao zemlju s kojom bi se što prije trebalo pokrenuti pregovore o pristupanju Uniji. Sve druge njemačke stranke su po tom pitanju puno opreznije.

Zeleni „zaštitni znak“ je i dalje klimatska politika, u tom području oni žele osjetno pojačati investicije – pa i pod uvjetom da to znači dodatno zaduženje. Zeleni žele i ubuduće provoditi svoju liberalnu politiku azila, usprkos činjenici da je većina Nijemca spram takve politike kritična.

SPD: jačanje radničkih prava

Solidarnost i socijalna sigurnost su ključni pojmovi u socijaldemokratskom programu. Identični minimalni standardi po pitanju socijalnih sustava EU-a, odnosno uvođenje minimalca na razini EU-a su dijelovi tog programa. A za to treba puno novca, novca koji SPD želi generirati uz pomoć novog zaduženja, ali i uvođenjem većih poreznih stopa.

Rečenica "Mi ćemo Europu najkasnije 2050. učiniti prvim održivim i neutralnim kontinentom po pitanju emisije stakleničkih plinova“ je rečenica koja bi u istom tom obliku mogla stajati i u programu Zelenih. Dosljedna klimatska politika, veći standardi po pitanju prava na azil, masivno povećanje javnih investicija – sve to zvuči vrlo slično onome što promoviraju i Zeleni.

Oko jedne točke se SPD ipak razlikuje od konkurencije: „Mir u Europi nije moguć protiv, već samo s Rusijom.“ SPD se smatra „strankom mira u Njemačkoj“, strankom koja usprkos eklatantnom kršenju međunarodnog prava od strane Rusije zahtijeva „novu europsku istočnu politiku“.

FDP: štednja i (samo)odgovornost

Treća stranka iz aktualne savezne vlade, FDP, u svom se programu fokusira na sasvim druge stvari, a usput „bocka“ i konkurenciju.

„Inicijative predsjednice Europske komisije Ursula von der Leyen (CDU) – poput birokratske EU-ove smjernice o dobavnim lancima ili zabrani sustava grijanja na lož-ulje i plin – mogle bi rezultirati dodatnim opterećenjem privrede ali i građanki i građana“, stoji u programu njemačkih liberala. Umjesto „stalno novih regulacija i zahtjeva“, FDP se zalaže da, između ostaloga, otvorenost prema svim tehnologijama. A tu ne misle samo na sustave grijanja, već i na slobodu odabira pogonskog sustava kod automobila – FDP po tom pitanju demonstrativno ne želi stati na stranu električnih automobila, odnosno e-mobilnosti.

FDP ubuduće želi još više podržavati Ukrajinu, ali ta stranka naglašava kako se financijska sredstva, bez obzira za što ich se troši, mora najprije zaraditi – prije nego što ih se počne dijeliti. Umjesto novih dugova, FDP se zalaže za štednju, pa i kod EU-a. Broj povjerenika bi se trebao reducirati s 28 na 18, a Europski parlament ubuduće ne bi trebao zasjedati na dvije lokacije (Strasbourg i Bruxelles), već samo na jednoj.

CDU: jačanje obrane

CDU se (sa sestrinskom bavarskom CSU) definira kao posljednja narodna stranka u Njemačkoj, kao stranka koju biraju građani iz širokog dijapazona društvenih skupina. Program CDU-a zato izgleda ovako: za zaštitu klime, ali bez prisile, za tržišnu ekonomiju, ali sa socijalnim osiguračima, za europsku solidarnost, ali u kombinaciji sa solidnom proračunskom politikom.

Ali to balansiranje ne uspijeva baš uvijek. CDU se tako distancira od svoje članice, šefice Europske komisije Ursule von der Leyen, zato što CDU želi anulirati plan Bruxellesa po kojem je predviđeno da se motore s unutarnjim sagorijevanjem smije proizvoditi samo do 2035. Po pitanju zaštite klime ili migracija, CDU zastupa znatno restriktivnije pozicije nego što je to bio slučaj za vrijeme bivše kancelarke Angele Merkel.

Ako postoji nešto što je jedinstvena pozicija za CDU u kontekstu europske politike, onda je to u ovom predizbornoj kampanji aspekt sigurnosti i obrane – nakon ruskog napada na Ukrajinu. CDU želi masivno pojačati process naoružavanja Europske unije, uključujući i nosače avion ate vlastiti raketni obrambeni “kišobran”.

AfD: dolje EU!

AfD je čista suprotnost Zelenima, i to ne samo po pitanju europske politike. Alternativa za Njemačku je jedina stranka u Bundestagu koja se zalaže za ukidanje EU-a, točnije EU-a u postojećem obliku. “Mi smatramo da se EU ne može reformirati i smatramo je propalim projektom“, to je tekst koji stoji u preambuli izbornog programa AfD-a. Stranka zato zagovara „savez europskih nacija“, europsku ekonomsku i interesnu zajednicu koju bi se tek trebalo utemeljiti, zajednicu u kojoj bi bila zagarantirana suverenost svih država članica. Unutarnje tržište EU-a Alternativa za Njemačku želi zadržati.

Po pitanju migracijske politike, AfD zahtijeva etabliranje „utvrde Europe“, pri čemu bi EU trebala pomagati zemljama članicama u procesu zaštite vanjskih granica i protjerivanja migranata.

Zaštita klime u očima AfD-a nepotrebna, suvišna stvar, jer se, kako kažu, klima ionako stalno mijenja(la). Zato ova stranka odbacuje sve mjere koje se poduzima s ciljem smanjenja emisije CO2, primjerice u sektoru prometa ili grijanja.

AfD zastupa radikalno drugačije stavove i po pitanju odnosa prema Rusiji. Zahtijeva ukidanje ekonomskih sankcija, odnosno ponovno približavanje Moskvi.

Ljevica: novi početak

Stranka Die Linke (Ljevica) načelno ne dovodi pod znak pitanja opstanak EU-a, ali se zalaže za drastične reforme, između ostaloga i za povećanje poreznih stopa za bogate.

Uz pomoć osjetno većih poreznih stopa prije svega za koncerne, Ljevica želi radikalno proširiti obujam socijalnih mjera. Na primjer, Die Linke se zalaže za uvođenje četverodnevnog radnog tjedna u Njemačkoj uz istu plaću, minimalac od 15 eura po satu (trenutno 12,41), odnosno uvođenje socijalnih transfera na razini EU-a s ciljem pomaganja obitelji s djecom.

Što se tiče politike azila i izbjegličke politike, Ljevica se protivi bilo kakvih restrikcijama, uostalom jedna od nositeljica liste za EU-izbore je Carola Rackete, ona je proteklih godina postala poznata kao aktivistkinja za pomoć migrantima u nevolji na području Sredozemnog mora.

Ipak, postoji i jedna točka u kojoj se vide paralele s AfD-om: i Ljevica priželjkuje ponovno približavanje Rusiji, a protivi se slanju naoružanja Ukrajini.

BSW: hermafrodit Ljevice i AFD-a

Zastupnica u Bundestagu Sahra Wagenknecht prije nekoliko mjeseci je napustila Ljevicu i u kampanju za EU-izbore ulazi s novom strankom – BSW (Savez Sahra Wagenknecht). BSW je stranka koja povezuje neke programske točke njezine bivše političke domovine s nekim zahtjevima AfD-a. I BSW se, kao i Die Linke, zalaže za još više (pre)raspodjele novca iz proračuna, odnosno za masivne javne investicije. Također se zalaže za ponovno približavanje Rusiji.

BSW i AfD povezuje zajednički zahtjev za restriktivnijom politikom migracija, doduše BSW svoje zahtjeve formulira ned tako oštro kao Alternativa za Njemačku. Po mišljenju BSW-a, Njemačka je preopterećena velikim brojem migranata – te naglašava kako cijenu te situacije plaćaju siromašni građani, na primjer zbog trenutne situacije na tržištu stambenog prostora.

BSW po pitanju zaštite klime nije doduše tako radikalan kao AfD, ali se ta stranka ipak žali na „slijepi akcionizam i nepromišljene mjere“, koje, kako tvrdi BSW, „ne pomažu klimi, ali ugrožavaju naše gospodarske temelje, poskupljuju život ljudi i potkopavaju spremnost javnost na prihvaćanje smislenih mjera za zaštitu klime.“