Europsko tržište - bez carina i poreza

Carine i potrošački porezi plaćaju se već 5 000 godina. Europska carinska unija postoji od 1968. i prethodnica je zajedničke europske gospodarske i monetarne unije. Nakon uspostave Europskog unutarnjeg tržišta 1. siječnja 1993. carinske ustanove više ne nadgledaju trgovinu robom između zemalja članica. Pristojbe na uvezenu robu poput carina i posebnih potrošačkih poreza, na primjer, na cigarete, alkohol ili naftu i naftne derivate više se na unutarnjim granicama Unije ne plaćaju. Prema takozvanim trećim zemljama - dakle, zemljama koje ne pripadaju Europskoj uniji - sve zemlje članice primjenjuju iste carinske propise i naplaćuju jedinstvene carine: prihodi koje Njemačka prosljeđuje u Bruxelles iznosili su u 2003. dobrih 2,9 milijuna eura. To je jedan od razloga zašto savezni ministar financija Hans Eichel inzistira na kontroli unatoč slobodi koja načelno vlada u Uniji:

”Njemačka i u budućnosti treba snažni, efikasni carinski sustav - i ima ga. Doista je čudno da se u javnosti tako malo zna o radu carinske službe iako je to jedna od najpoznatijih grana savezne uprave. Njezino polje djelovanja nisu samo granice i zadatak joj nije samo da ubire poreze i carine. Carina pazi i da se poštuju postojeći zakoni o prometu roba i ljudi koji prelaze granice.”

Ukidanjem brojnih granica u Europi područje djelovanja i zadaća njemačke carinske službe s 40 000 zaposlenika bitno se promijenilo. Na njemačkoj istočnoj granici prema Poljskoj i Češkoj od svibnja 2004. više se ne naplaćuje carina. Tu je sada nekoliko tisuća carinskih djelatnika angažirano u suzbijanju rada na crno. Njihov cilj pritom, kako kaže ministar Eichel, nisu sitne, nego krupne ribe:

”Nisu nam bitni radnici na crno. To su većinom ljudi koje se debelo iskorištava - koji obavljaju svakakve poslove za vrlo malo novaca, od kojeg im se još oduzima jedan dio za smještaj. Oni su iz stranih zemalja, često su ilegalno u zemlji, bez dozvole boravka. Nas zanimaju oni koji pune svoje račune tako što pljačkaju i izrabljuju ljude. A osim toga, oni pošteni moraju zbog njih još više plaćati i imaju lošije uvjete za konkurentost na tržištu.”

Procjenjuje se da njemačka država na taj način godišnje izgubi oko 100 milijardi eura poreza i drugih pristojbi - novac koji savezni ministar financija itekako treba za njemački državni proračun koji se guši u dugovima.

Prije 1968. njemački su kontrolori ulazili u trag švercu alkoholom i cigaretama. To je, pak, prestalo s godinom osnivanja Europske carinske unije. Od tada današnja Europska unija ima zajedničku izvoznu carinu. Carine na uvezenu i izvezenu robu između zemalja članica su tada ukinute. A za razliku od slobodne trgovinske zone kakva postoji na južnoameričkom gospodarskom prostoru Mercosur sve su se članice Europske unije odrekle prava vođenja autonomne trgovinske politike preme trećim zemljama, dakle, onima koje nisu članice Unije.

Europska carinska unija je stoga postala vrlo važna kockica u mozaiku daljnje političke integracije Europe. Jedan od povijesnih uzora bila joj je Njemačka carinska udruga koja je osnovana u 19. stoljeću. Osnivanjem zajedničke carinske unije tada je počelo povezivanje malih država koje je dovelo do uspostave njemačkog carstva 1871. godine.