Festival koji voli običnu publiku
5. veljače 2008Za samo 11 eura možete u Berlinalsku palaču, onu istu do koje vodi crveni tepih po kojem ponosno koračaju zvijezde i zvjezdice praćene klicanjem fanova i škljocanjem fotoaparata. Tamo pak možete vidjeti 21 film koji ove godine ide u utrku za medvjede - zlatne i srebrne. Još vam manje novca treba za projekcije u nekom drugom od festivalskih kina, a ako ste posebno sretne ruke, možda se dočepate i neke od last-minute-karata pola sata prije projekcije - za pola cijene. Naravno, uz par eura vam treba i puno strpljenja, jer niste jedini koji u milijunskom Berlinu želite pogledati nešto iz bogate i raznovrsne ponude međunarodnog filmskog festivala - ali šansu imate!
Start sa Stonesima
Za obične smrtnike je, međutim, zatvoreno svečano otvaranje 58. filmskog festivala u Berlinu (07.02.). Tamo se ulazi samo s pozivnicom - osim ako ste Mick Jagger. Njemu ne treba ništa. On i ostali članovi "Rolling Stonesa" posebni su gosti svečanosti otvaranja jer se Berlinale ove godine otvara svjetskom premijerom dokumentarca u režiji Martina Scorseseja "Shine a Light" - filmu o Stonesima. Na berlinskom crvenom tepihu očekuju se u četvrtak i drugi "zvjezdani" gosti: svoj dolazak su najavili Madonna, Patti Smith, Penelope Cruz, Scarlett Johansson i Ben Kingsley...
Povratak P.T. Andersona
"Shine a Light" nije potencijalni kandidat za neku od nagrada jer on niti nije u natjecateljskoj konkurenciji - on se prikazuje u onom dijelu programa koji je izmišljen da bi se na festivale mogle namamiti zvijezde pa tako i mediji - "službenom programu izvan konkurencije". Ukratko - da festival dobije sjaj glamura. No, i među konkurentima za medvjede ima dovoljno glamura, prije svega s filmom redatelja kojega Berlin dobro poznaje: P.T. Andersonom. Redatelj naveliko hvaljenog i već nagrađivanog filma "There Will Be Blood" dobio je 2000. Zlatnog medvjeda za (divnu!) "Magnoliju". Novi Andersonov film s Danielom Day-Lewisom, nominiran za čak osam Oscara, ubraja se u glavne favorite za nagrade, ali mene bi osobno, s obzirom na tradiciju Berlinala, prilično začudilo kad bi dobio Zlatnog medvjeda. Prvi put se u natjecateljskoj konkurenciji Berlinala našao jedan dokumentarni film koji se očekuje s posebnim zanimanjem. "S.O.P. Standard Operating Procedure" Errola Morrisa bavi se eksplozivnim štofom - povredama ljudskih prava u iračkom zatvoru Abu Ghraibu.
Puno Amerikanaca, malo Europljana, nimalo istočnoeuropskog filma
Ukupno pet filmova u natjecateljskoj konkurenciji stiže iz SAD-a, tri iz Francuske, dva iz Kine, po jedan iz Irana, Velike Britanije, Južne Koreje, Japana, Meksika, Finske, Izraela i Brazila te dvije produkcije koje se vode pod njemačke. Izostanak domaćeg filma malo čudi: direktor festivala Kosslick to objašnjava ne baš jasnim argumentom da "više nema pritiska", to jest, potrebe za tim. Ono što jako čudi sve koji poznaju Berlinale je da u natjecateljskom programu ove godine nema istočnoeuropskog filma. Berlinski festival je, naime, uvijek slovio kao izlog za istočnoeuropsku filmsku produkciju i kao takav se često i otvoreno deklarirao. Još poraznija je činjenica da na ovogodišnjem Berlinalu gotovo da nema filmova s prostora bivše Jugoslavije - ni u popratnim programima, a kamoli u natjecateljskom. Taj dio Europe ove godine je zastupljen samo s jednim hrvatskim kratkim ("Na trgu" Vanje Juranić) i jednim srpskim dugometražnim filmom u Panorami: "Ljubav i drugi zločini" Stefana Arsenijevića s Anicom Dobrom u glavnoj ulozi.